Na Svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, 12. lipnja 2026. u pulskoj katedrali Uznesenja BDM mons. Ivan Štironja, biskup porečki i pulski je za svećenike Porečke i Pulske biskupije zaredio dvojicu đakona. Svećenička ređenja su uvijek sa mnoštvom obrednih gesti vizualno zanimljiva, jer se događa nešto što nije redovito nego se događa jednom u godini, no daleko više od vizualne zanimljivosti snažno je prisutno duhovno iskustvo: najprije Boga koji je djelotvoran u posveti života ređenika, zatim samih mladomisnika i njihovog predanja i povjerenja u Božje ruke koje je uslijedilo nakon prepoznavanja duhovnog poziva kojeg daruje Bog i njihovog odgovora na taj Božji poziv.
Ovogodišnji mladomisnici koji su na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova zaređeni u Puli su: vlč. Cesar Augusto Madrigal Guavita i vlč. Ivan Petrašić.
Nakon naviještene Božje Riječi svetkovine Srca Isusova i nakon što su prozvani kandidati koji imaju biti zaređeni mons. Ivan Štironja uputio je pastirsku riječ u kojoj je najprije pozdravio ređenike i njihove obitelji, a zatim je rekao: „Današnja liturgija spaja dva velika otajstva: svetkovinu Presvetoga Srca Isusova i svećeničko ređenje. Nije slučajno da Crkva upravo na blagdan Srca Isusova moli za posvećenje svećenika. Dok molim danas za sve vas, svima vam čestitam na ustrajnosti, zahvaljujem na trudu i molim Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.“
„Svećenik se rađa iz Kristova Srca i za Kristovo Srce.“, rekao je dalje biskup Štironja, te nastavio: „Svojim poslanjem svećenik čini vidljivom i djelotvornom ljubav koja izvire iz probodenoga Spasiteljeva srca. Današnja nas čitanja vode upravo prema toj središnjoj istini: Bog ljubi prvi, Bog bira i šalje iz ljubavi. Svećenik koji zaboravi da je ljubljen, lako postane službenik. Samo svećenik koji svakoga dana živi iz iskustva zahvalnosti Božjoj ljubavi, postaje otac, pastir i svjedok.“
Obraćajući se kandidatima za red svećeništva mons. Štironja istaknuo je: „Dragi ređenici Cezare i Ivane! Niste danas ovdje zato što ste najbolji, najsposobniji ili bez slabosti. Niste izabrani zato što ste savršeni. Izabrani ste zato što vas Bog ljubi. Kao nekoć izabrani Božji narod, kao i svi mi izabrani svećenici, danas zajedno s vama stojimo pred otajstvom Božje besplatne ljubavi i zahvaljujemo Bogu na tom beskrajnom daru. Također mu zahvaljujemo za vaše obitelji, za vaše roditelje koji su vas velikodušno prihvatili, donijeli na svijet, odgojili, i danas vas predaju Crkvi. Živite u svijesti da ste uzeti između ljudi i postavljeni za ljude, ne samo izabranima nego svima. Vršite službu Krista svećenika radosno, vedra duha, s iskrenom ljubavlju ne tražeći što je vaše nego što je Kristovo. Badava ste primili, badava dajte. Kada budete propovijedali, neka ljudi osjete da ih Bog ljubi. Kada budete ispovijedali, neka osjete da ih Bog nije odbacio. Kada budete slavili euharistiju, neka prepoznaju da Krist i danas daje svoje Tijelo za život svijeta. Kada budete pohodili bolesnike, neka u vama vide blizinu Dobroga Pastira. Kada budete okupljali ljude neka vide da je župna crkva kao i župna kuća mjesto u kojemu svećenik ne naviješta sebe nego Isusa i njegovu ljubav.“
Očinska biskupova riječ željela je usmjeriti svećeničko djelovanje novozaređenih svećenika: „Uporište i izvor svećenikove snage nije moć, nego poniznost. Mnogi će ljudi dolaziti k vama umorni, ranjeni, razočarani, izgubljeni, opterećeni grijesima, obiteljskim križevima, usamljenošću i strahovima! Vaše će ruke biti pomazane upravo zato da ih vi osnažite, ohrabrite i vodite Kristu. No, ne zaboravite: i vi ćete imati svoje trenutke umora, opterećenosti, trenutaka kada ćete osjećati da vas nitko ne razumije. I vi ćete nositi svoje križeve, razočaranja i neuspjehe. Možda ćete imati svoja nezadovoljstva, pa i frustracije koje mogu izazvati ljutnju, nezadovoljstvo i mrmljanje. Tada se sjetite da se Isusov poziv umornima odnosi i na vas. I vama Isus kaže: Dođite k meni, ja ću vas odmoriti, ja ću vas rasteretiti; učite se od mene, budite krotka i ponizna srca. Važno je gdje i komu idem u trenutcima odmora, važno je kako se i s kim odmaram. Možda taj način na koji mislim da se odmaram, nije odmor nego umor od kojega boli glava ne samo pojedince nego i one oko njih.“
Biskup je jasno istaknuo kako mora izgledati ljubav Kristova u životu jednog svećenika: „Navješćujte riječ koju ste sami radosno primili. Vjerujte ono što čitate. Naučavajte ono što vjerujete. Vršite ono što naučavate. Vaš nauk neka bude hrana Božjem narodu. Vaš život neka bude radost Kristovim vjernicima. Budite svjesni onoga što činite na oltaru i život uskladite s onim što slavite. Koliko je samo mudrosti sadržano u tim riječima! Narod ne traži savršene nego autentične svećenike. Traži pastire koji ljube Krista i njegovu Crkvu, koji mole, koji slušaju, koji opraštaju, koji se ne boje biti blizu ljudima.“
Da na putu svećeništva nisu sami jasno im je poručio: „Računajte na molitvu Crkve koja nosi. Da, nosit će vas molitva Crkve. Nosit će vas milost Božja. Nosit će vas zagovor svetaca. A kada danas budete položili svoje ruke u ruke biskupa, ne predajete samo njemu svoju budućnost. Predajete je ponajprije Kristu i njegovoj Crkvi.“
„Dragi Cezare i Ivane! Neka vaše svećeništvo bude oblikovano po Srcu Isusovu: krotko, ponizno, milosrdno, vjerno i otvoreno svima. Budite svećenici koji ne traže što je njihovo, nego što je Kristovo; budite svećenici koji ne žive samo za sebe nego za sav narod Božji. Budite svećenici koji će okupljati, a ne dijeliti. Budite svećenici koji će liječiti rane. Budite svećenici koji će ljudima pomoći povjerovati da su ljubljeni. I kada jednog dana narod bude govorio o vama, neka može reći ono što je Crkva rekla za Barnabu: bio je čovjek čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Zato, dok putem propovijedate, neprestano molite: Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome.“, zaključio je biskup Štironja.
Na koncu misnog slavlja ređenja, prije mladomisničkog blagoslova, u ime prezbiterija Porečke i Pulske biskupije, svih svećenika, redovnika i redovnica, bogoslova, vjeroučitelja i svih vjernika mjesne Crkve, novozaređenim svećenicima čestitao je generalni vikar preč. Rikardo Lekaj: „Dragi Cezare i Ivane, narod vas čeka. Čekaju vas djeca i mladi tražeći smisao i put života. Čekaju vas obitelji sa svojim radostima i brigama. Čekaju vas stariji i bolesni kojima će vaš dolazak biti znak Božje blizine. Čekaju vas oni koji vjeruju, ali i oni koji su se udaljili od Crkve i traže riječ nade.
Budite svećenici Srca Isusova. Ne bojte se darivati svoje vrijeme, svoje sposobnosti i svoje srce. Budite pastiri koji poznaju svoje stado i koje stado poznaje. Budite svećenici koji ne bježe pred teškoćama, nego ostaju uz povjereni narod. Krist nije sišao s križa, nego je do kraja ljubio. Takva je i mjera svećeničke ljubavi.
Dragi Cezare i Ivane, danas vam obećavamo svoju molitvu, blizinu i potporu. Molimo da vas Presveto Srce Isusovo čuva u vjernosti, da vas ispuni radošću Evanđelja i da po vašoj službi mnogi susretnu Krista, Dobroga Pastira.“
Vlč. Cesar Augusto Madrigal Guavita rođen je 5. srpnja 1995. godine u Puerto Lopez-u (Kolumbija), kao drugo od dvoje djece Josea Martina i Luze Estelle, koji su ga odgajali u kršćanskom duhu. Kršten je i krizman u Villavicencio-u. U istome gradu je pohađao osnovnu i srednju školu.
Vlč. Ivan Petrašić rođen je 18. kolovoza 1998. godine u Splitu kao četvrto od sedmero djece oca Nikše i majke Hermine. Kršten je u Splitu, a krizman u Solinu. Završivši osnovnu školu pohađao je Klasičnu gimnaziju u Splitu.
Obojica su kroz neokatekumenske zajednice za formaciju i studij dodijeljeni pulskom biskupijskom misijskom sjemeništu Redemptoris Mater, gdje su dovršili filozofski i teološki studij. Zajedno su 29. studenoga primili red đakonata u Pulskoj katedrali po polaganju ruku biskupa Ivana Štironje.
(tekst preuzet s biskupijske stranice)
