“Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: »Vina nemaju.« Kaže joj Isus: »Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!« Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!« A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: »Napunite posude vodom!« I napune ih do vrha.
Tada im reče: »Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.« Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: »Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.« Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici.”
Iv 2,1-11
Evanđelja nisu bila napisana da bi ih običan puk čitao. Zašto? Jer većina tog istog puka bijaše nepismena. Evanđelja su vrlo složena literarna, teološka i duhovna djela, bogata sadržajem i značenjem te su bila slana lektorima ili čitačima, to jest teolozima pojedinih zajednica čiji zadatak bijaše ne samo čitati ih nego i tumačiti.
Pri tumačenju, slijedili su ključ odnosno one upute koje je evanđelista ostavio u svom djelu. To je i naša nakana s obzirom na današnji Ivanov ulomak evanđelja o famoznoj gozbi u Kani.
Pogledajmo prvu smjernicu koju nam Ivan donosi: „Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj.“ Izraz „treći dan“ kod Židova onog doba upućuje na dan Saveza, na dan kada je Mojsije sklopio savez između Boga i naroda.
Stoga, nakana Ivanova jest sljedeća: pažnja, cijeli ulomak treba shvatiti u slici saveza s Bogom. A svadba? Spomenuti savez Boga i ljudi, prema prorocima, bijaše predstavljan kroz ženidbu: Bog je zaručnik a narod Izraelski njegova zaručnica.
„Bila ondje Isusova majka.“ U ovom ulomku svi likovi su anonimni. Kada je jedan lik anoniman, to znači da je on reprezentativni lik. Jedina osoba koja ima ime jest Isus.
„Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina“ – pri ženidbenom slavlju, vrhunac je kada supružnici piju vino iz jednog kaleža, čaše. Vino predstavlja ljubav. Ovdje se, dakle, radi o svadbi na kojoj nedostaje najvažniji element – vino, ljubav.
„Isusu će njegova majka: Vina nemaju.“ Isusova majka, koja je prisutna na svadbi, nije rekla „Vina nemamo“, što bismo i očekivali. Ona reče: „Vina nemaju“. Ona predstavlja Izraela koji je nastojao kroz svoju povijest sačuvati ljubav prema Bogu. Isusov odgovor se čini dosta stranim, grubim, ukoliko ga promatramo kao odgovor sina svojoj majci.
„Kaže joj Isus:Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!“ Što znači njegov izraz „Ženo“? On se odnosi na „udanu ženu“, odnosno ženu Samarijanku. Odnosi se na Izraela preljubnicu koju zaručnik osvaja nudeći joj još veću ljubav. Na koncu ovog evanđelja, zadnja osoba koju će Isus osloviti sa „Ženo“ biti će Marija Magdalena, koja predstavlja zaručnicu novog saveza.
Isusova majka vjeruje da će Mesija navijestiti novi život starim institucijama. No, Isus je došao donijeti nove oblike saveza. „Nato će njegova mati poslužiteljima“ – izraz „đakoni“, oni koji se slobodno i svojevoljno, zbog ljubavi, stavljaju drugima na služenje, evanđelista stavlja u majčina usta a podsjeća na događaj iz knjige Izlaska kada je sav narod odgovorio Mojsiju: „Učinit ćemo kako Gospodin reče“!
Dakle, njegova majka reče: „Što god vam rekne, učinite!“ Evanđelista u Mariji vidi novog zakonodavca, novog Mojsiju kojega treba slušati.
„A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda“ – podsjeća na ploče Saveza. Zašto su služile te kamene posude? Za ritualno čišćenje Židova.
„Od po dvije do tri mjere.“ – odnosno osamdeset i sto dvadeset litara. Prema tome, u toj obiteljskoj atmosferi nalazi se oko šesto litara vode za ritualno čišćenje.
To je razlog zašto nema vina! Religija koja neprestano nameće ljudima osjećaj krivnje i nedostojnosti, koja čovjeku nameće neprestanu potrebu za kajanjem, čišćenjem jer se smatra prljavim, nečistim, takva religija priječi otkrivanje i prihvaćanje Božje ljubavi. I to je razlog neprestane potrebe čišćenja.
„Kaže Isus poslužiteljima: Napunite posude vodom! I napune ih do vrha. Tada im reče: Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.“ Ti svadbeni objedi trajali su po nekoliko dana, ponekad i cijeli tjedan. Stoga su imali ravnatelja čija je zadaća bila organizacija i briga kako ništa ne bi manjkalo, napose vino.
Na ovoj svadbi ravnatelj očito nije dobro učinio svoj dio posla. On predstavlja religiozne vođe koje se ne brinu za narod niti za njihov odnos prema Bogu.
„Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom“ – kamene posude ne sadrže vino nego prilikom ulijevanja u čaše, voda postaje vino.
„A nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika“. No, prije nego analiziramo reakciju, pogledajmo što znači ta promjena vode u vino. Znak je to novog saveza kojega Isus predlaže. Novi je to odnos s Bogom koje se više ne temelji na obdržavanju zakona koji, pak, čovjeka čini uvijek nedostojnim i nečistim, nego na prihvaćanju Božje ljubavi. S Isusom, Božja ljubav se ne daje samo onima koji je zaslužuju nego svima u potrebi, ona je za svakog čovjeka bez obzira na njegove zasluge.
„Pozove zaručnika i kaže mu: Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.“ Sasvim je normalno da se pri objedu koji traje satima, pa čak i danima, najprije posluži dobro vino a onda ono manje dobro.
Za religiozne vlasti, novo vino pripada prošlosti. One su nesposobne razumjeti da lijepo i dobro tek dolazi.
Na koncu ulomka, evanđelista kao da želi reći: Oprez, ne pričam vam neku puku priču ili događaj nego nešto puno dublje. Ivan ovako zaključuje: „Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu“ Ovo je jedini put da je zapisano kako „Isus objavi svoju slavu“. Ono se neće čitati niti kod uskrsnuća Lazara.
Što to znači?
Ne radi se o nekom pukom događaju pretvaranje vode u vino kako bi pripiti gosti mogli u njemu uživati nego se radi o promjeni saveza Boga i ljudi: nema više potrebe za čišćenjem kako bi se prihvatila Božja ljubav nego već samo prihvaćanje Božje ljubavi čisti čovjeka. „Te povjerovaše u njega njegovi učenici.“
PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić
Izvor: www.vjeraidjela.com