Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

Sv. Mauro i Sv. Eleuterije

Sv. Mauro s modelom grada i Sv. Eleuterije

Biskupija Eufrazijane – Nepoznati slikar; prva polovica 18. stoljeća

Sv. Mauro s modelom grada – Ulje na platnu, 124 x 78 cm

Smještaj: u spremištu Zbirke crkvene umjetnosti

Sv. Eleuterije – Ulje na platnu, 124 x 78 cm

Smještaj: u spremištu Zbirke crkvene umjetnosti

Slike potječu iz porečke katedrale i prikazuju ranokršćanske mučenike sv. Maura i sv. Eleuterija u cijeloj figuri. Sv. Mauro u odjeći đakona s crvenom misnicom preko albe i manipulom na lijevoj ruci drži model grada Poreča. Sv. Eleuterije je pak prikazan kao biskup zadubljen u knjigu. Pridržava biskupski štap, ogrnut je pluvijalom i nosi crvenu stolu preko albe. Oba sveca su smještena u eksterijer s prostranim krajolikom u pozadini. Scenografski postavljena arhitektura s plitkim pilastrima na lijevoj strani formata doslovno se ponavlja na obje slike. Ikonografija sv. Maura, zaštitnika grada i prvog porečkog biskupa, te sv. Eleuterija, koji prema tradiciji pripada skupini lokalnih ranokršćanskih mučenika, pokazuje i na ovim primje­rima da se u Poreču kontinuitet kulta formiran oko relikvija lokalnih svetaca održao preuzimanjem i adaptiranjem tekstova o drugim svecima istog imena. Sveci su prikazani u skladu s hagiografijama sv. Maura Afričkog, monaha i rimskog mučenika te sv. Eleuterija, biskupa u Iliriku, koji je također mučeništvo podnio u Rimu za Hadrijanovih progona (Bratož 1999:426, 437). Prema Rajku Bratožu (1999:427-428), nije poz­nato kada se opisani proces “kontaminacije” točno dogodio, ali zamagljujući lokalnu tradiciju, ti su tekstovi proizveli velikuzbrku u prikazima i tumačenju lokalnih martira prema kojima je interes osnažen odredbama Tridentskog koncila. Jednu takvu prilagodbu, koja je trebala povezati hagiografiju sv. Maura Afričkog, monaha i rimskog martira s relikvijama koje se čuvaju u Poreču prenosi i Nicolò Manzuoli 1611. godine: “Ma il Signor Iddio, che governava il S. Martire fece, che il corpo del detto Santo miracolosamente fosse dal Mare portato ad un lido vicino alla Citta di Parenzo in Istria, dove il S. Corpo lungamente riposo.” (Manzuoli 1611:79)

Narudžba ovih slika povezana je s obnovom katedrale i osnaži­vanjem kulta zaštitnika Poreča u prvoj polovici 18. stoljeća. Biskup Vicenzo Maria Mazzoleni uspijeva ishoditi 1737. godine povrat dijela relikvija sv. Maura i sv. Eleuterija ukradenih u ratu s Genovom 1354., no tek biskup Gaspare Negri obavlja svečanu translaciju relikvija u novi oltar 1749. godine. Možda se upravona ove dvije slike odnosi tekst biskupova tajnika Antonija Vergotina (1749:23) u detaljnom opisu procesije koja je tom prigodom organizirana: “erano portate le divote Immagini de’Santi medesimi, cioè quella di S. Mauro vestita da Sacerdote, con Camice, Stola, e Pianeta; e quella di S. Eleuterio con Piviale, Mitra, ed altri Pontificali Ornamenti”. O obnovi katedrale biskup Negri izvještava u svojim relacijama Svetoj Stolici 1748. i 1765. godine: “Širom biskupije vodi se akcija skupljanja milo­dara za restauriranje bazilike vrlo drevne strukture koja se prema autentičnim ispravama ubraja među prve u kršćanstvu. Biskup želi ostvariti zamisao da obnovi slike skinute od predšasnika koje predstavljaju svece zaštitnike glavnih crkava u dijecezi i koje su bile poredane na zidovima srednje lađe.”(Grah 1983:44) Datacija u prvu polovicu stoljeća podudara se sa stilskim obilježjima slika, premda pojednostavljene forme odaju ruku periferijskog slikara, a loše stanje sačuvanosti ne dopušta precizniju analizu.

Zanimljivo je da sveti mučenici na slikama kopiraju zaštitnika grada u reljefima na antependiju glavnog oltara katedrale. Antependij od pozlaćenog srebra izrađen je u mletačkim radionicama i datira se u 1452. godinu (Walcher, u: Istria 1999 [2001] =151, kat. 277). No izvorni reljefi s likovima Bogorodice s Djetetom, sv. Maura i sv. Petra, sv. Eleuterija i sv. Marka ukradeni su godine 1669. Ubrzo su zamijenjeni novima, koji su, nažalost, ponovno ukradeni 1974. godine te ih dokumentiraju tek fotografije.

Bibliografija: neobjavljena djela

VB