U subotu, 12. ožujka 2016. godine, u Pazinskom kolegiju je održana cjelodnevna duhovna obnova za članove župnih zborova i animatore u liturgiji u župama Porečke i Pulske biskupije. Sudjelovalo je oko tristotinjak osoba iz petnaestak župa biskupije.
Duhovnu obnovu, inspiriranu Godinom milosrđa, pod naslovom „Božje je ime Milosrđe“, organiziralo je dijecezansko Vijeće za liturgiju i crkvenu glazbu.
U ime organizatora uvodnim pozdravom svima okupljenima obratio se preč. Mladen Matika, pazinski dekan i župnik pazinske župe sv. Nikole biskupa. Podsjetio je na prošlogodišnje hodočašće kojim je biskupija željela izraziti zahvalnost svima koji aktivno pomažu župnicima u animiraju misnih slavlja i župnih aktivnosti. Ove se je godine, u skladu s Jubilejskom godinom, odlučilo svima pružiti mogućnost sudjelovanja na cjelodnevnoj duhovnoj obnovi, na temu milosrđa. Preč. Matika je izrazio zahvalnost biskupiji i napose Pazinskom kolegiju koji je kao domaćin preuzeo mnoge organizacijske stavke. Duhovnu obnovu glazbeno su, prigodnim duhovnim šansonama pratili mladi uz pratnju gitara i klavijatura: vokali Marija Virkes, Kristina Janko, Marija Pržiklas Ribarić i Katarina Jelinčić, Dražen Cvjetković na klavijaturama te Emil Rozenbeker i Kristijan Ribarić na gitari.
Dva prigodna razmatranja u prvom dijelu dana izrekao voditelj, vlč. Darko Zgrablić.
U prvom razmatranju, govoreći o gubavcu iz Lukina evanđelja koji izgovara poznatu rečenicu „Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.“ vlč. Zgrablić je naglasio gubavčevu hrabrost koja je nadvladala sva unutarnja previranja, i koja bi nama trebala biti uzor, da se prepustimo Isusovom iscjeliteljskom djelovanju. Isus ulazi u naše živote i iscjeljuje sve što je nečisto, no, potrebno je s povjerenjem staviti svoj život u njegove ruke.
Nakon kraće pauze uslijedilo je drugo razmatranje. U prispodobi o milosrdnom Samaritancu predavač je istaknuo opasnost da, zagledani u nebesko ne primjećujemo ovozemaljsko. Gesta Samarijanca koji ne pita, ne traži razloge ni krivce, već pomaže čovjeku u potrebi, trebala bi nam biti uzor i poticaj na činjenje dobra i pomaganje bez odlaganja.
Nakon zajedničkog objeda i kraćeg rekreativnog vremena, program je nastavljen euharistijskim klanjanjem, pokorničkim bogoslužjem te mogućnošću pristupanja sakramentu pomirenja za što je na raspolaganju bilo više svećenika. Uslijedila je pobožnost križnog puta koju je vrlo sugestivnom prezentacijom i probranim razmatranjima vodio vlč. Zgrablić. On je prethodno vodio i klanjanje te pokorničko bogoslužje koje je izrekao temeljem ulomka iz Lukinog evanđelja o nadcariniku Zakeju.
Duhovna obnova završena je svečanim koncelebriranim misnim slavljem koje je u suslavlju s nazočnim svećenicima predvodio porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša. Biskup je u homiliji izrekao jedno prigodno promišljanje o Božjem milosrđu kroz prispodobu o neosuđivanju žene zatečene u preljubu. On je naglasio prepredenost pitanja farizeja, na koje je naizgled svaki mogući odgovor podrazumijevao kršenje nekog zakona, Mojsijevog, rimskog, ili pak vlastite izjave o milosrđu. Isus, pišući po pijesku, prema nekim interpretacijama, njihove grijehe, svojim odgovorom prisiljava svoje sugovornike na neminovnu promjenu u pristupu toj situaciji: oni koji su je do tada sudili bez ikakvog uvida u osobnu povijest te žene, nakon njegovih riječi, „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen“, bivaju stavljeni u poziciju da je mogu kazniti tek nakon što prođu sud vlastite savjesti. Oni tako gube prigodu uopće optužiti Isusa, a osim toga, Isus podsjeća da, obzirom da nitko nije bez grijeha, nemamo pravo drugoga suditi. Nadalje, komentirajući Isusov razgovor sa ženom, biskup je naglasio da ju Isus ne osuđuje, pušta ju da ode, ali uz uvjet da više ne griješi, da se založi za svoje spasenje, da načinom života zasluži Kraljevstvo nebesko. Grešnika treba nastojati razumjeti, upoznati okolnosti koje su ga do toga dovele, i pokušati mu pomoći da se pokuša obratiti, to jr pravilan pristup. Iako poznaje čovjekovu grešnu narav Isus ima povjerenja u čovjeka, i potiče ga da ide dalje, on uvijek daje još jednu priliku, a na čovjeku je da to što prije prepozna, kako ne bi, ne znajući, propustio zadnju priliku u ovozemaljskom životu, jer „ne znate ni dana ni časa“. Uvijek se treba ponovo vraćati Bogu i tražiti milosrđe, nemojte odustati od grešnika, ali nemojte ni dignuti ruke od sebe, uvijek tražite oprost i Božje milosrđe jer samo tako je moguće iz mizerije prijeći u milosrđe, zaključio je biskup.