Povodom 150. obljetnice proglašenja sv. Josipa zaštitnikom cijele Crkve Božje papa Franjo je objavio apostolsko pismo naziva Patris corde što u prijevodu znači Očinskim srcem te proglasio godinu sv. Josipa. Prije 150 godina papa Pio IX. Naime, blaženi Pio IX. odlukom Quemadmodum Deus, potpisanom 8. prosinca 1870., uresio je tim naslovom svetog Josipa.
Kako prenosi Vatican News, potpuni oprost u Godini sv. Josipa vjernici mogu zadobiti kada ispune tri uobičajena uvjeta za postizanje oprosta (sakrament ispovijedi, pričest i molitva na nakane Svetog Oca) te su duhom udaljeni od svakoga grijeha, sudjeluju u Godini sv. Josipa na gore navedene načine i u prilikama koje je odredila Apostolska pokorničarna.
Sveta Stolica objavila je u utorak 8. prosinca 2020. apostolsko pismo pape Franje „Patris corde“ (Očinskim srcem) u povodu 150. obljetnice proglašenja svetog Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. Tim povodom od danas do 8. prosinca 2021. održat će se posebna Godina svetog Josipa uz koju su vezani posebni oprosti.
Mons. dr. Dražen Kutleša, nadbiskup, dana 1. prosinca 2020. uputio je na službu u našu Župu nvozaređenog đakona, vlč. Juricu Vekića.
Vlč. Vekić, zajedno s još trojicom bogoslova, zaređen je za službu đakona u pulskoj katedrali u subotu, 28. studenog 2020.
Vlč. Jurica Vekić, rođen je 7. studenoga 1982. u Osijeku od oca Zdenka i majke Marije. Sakrament kršćanske inicijacije primio je u župi sv. Josipa Radnika.
Pohađao je osnovnu školu u Osijeku nakon koje upisuje gimnaziju. Maturiravši 2001. godine, upisuje Elektrotehnički fakultet u Osijeku na kojem diplomira 2008. godine. Zapošljava se u Zagrebu, te od 2012. godine pohađa zajednicu Omnia Deo, u kojoj otkriva svoje svećeničko zvanje.
U kolovozu 2013. godine odlučuje se pridružiti braći Euharistijske zajednice Srca Isusova i Marijina. Bogoslov postaje 2015. godine ulazeći u kolegij sv. Josipa na Jordanovcu (Zagreb), te započinje Filozofsko-teološki studij Družbe Isusove u Zagrebu, na kojem diplomira 2020. godine.
Rafael Villergas Castaño, Mateus Babinski de Almeida, Jurica Vekić i Stipe Breko (na slici od desno na lijevo) novi su đakoni koje je u subotu, 28. studenog 2020. u pulskoj katedrali zaredio nadbiskup mons. dr. Dražen Kutleša, apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije i koadjutor Splitsko - makarske nadbiksupije.
Rafael Villergas Castaño, rođen je 19. srpnja 1993. u Setenil de las Bodegas (Španjolska), od oca Rafaela i majke Marie, a odrastao u Setenilu. Sakrament krštenja primio je 03. travnja 1994. u župi Nuestra Señora de la Encarnación gdje je i krizman 04. srpnja 2009.
Osnovno školsko obrazovanje stekao je u Setenilu, gdje upisuje igimnaziju. Za vrijeme srednje škole sluša kateheze Neokatekumenskog puta u Setenilu, te započinje itinerarij kršćanske inicijacije u neokatekumenskoj zajednici.
Posvršetku srednjoškolskog obrazovanjaodgovara na Kristov poziv za novu evangelizaciju. Ohrabren Božjim pozivom 2012. godine ulazi u Biskupijsko misijsko sjemenište Redemptoris Mater u Puli gdje je započeo filozofske i teološke studije.
Mateus Babinski de Almeida, rođen je 03. svibnja 1994. u Brasiliji (Brazil), od oca Eduarcia i majke Marie, a odrastao je u Brasiliji. Sakrament krštenja primio je 16. travnja 1995. u Katedrali Nossa Senhora de Aparecida, a sakrament potvrde primio je 06. studenog 2010. u župi São João Evangelista u Brasiliji.
Osnovno školsko obrazovanje stekao je u Brasilijiji, nakon koje upisuje gimnaziju. Za vrijeme srednje škole sluša kateheze Neokatekumenskog puta, te započinje itinerarij kršćanske inicijacije u neokatekumenskoj zajednici.
Nakon mature odgovara na Kristov poziv na svećeništvo dajući svoju raspoloživost Crkvi da bude poslan bilo gdje za potrebe nove evangelizacije i Božjom providnošću biva dodijeljen 2012. godine Biskupijskom misijskom sjemeništu Redemptoris Mater u Puli gdje započinje filozofske i teološke studije.
Jurica Vekić, rođen je 7. studenoga 1982. u Osijeku od oca Zdenka i majke Marije. Sakrament kršćanske inicijacije primio je u župi sv. Josipa Radnika.
Pohađao je osnovnu školu u Osijeku nakon koje upisuje gimnaziju. Maturiravši 2001. godine, upisuje Elektrotehnički fakultet u Osijeku na kojem diplomira 2008. godine. Zapošljava se u Zagrebu, te od 2012. godine pohađa zajednicu Omnia Deo, u kojoj otkriva svoje svećeničko zvanje.
U kolovozu 2013. godine odlučuje se pridružiti braći Euharistijske zajednice Srca Isusova i Marijina. Bogoslov postaje 2015. godine ulazeći u kolegij sv. Josipa na Jordanovcu (Zagreb), te započinje Filozofsko-teološki studij Družbe Isusove u Zagrebu, na kojem diplomira 2020. godine.
Stipe Breko,rođen je 23. travnja 1984. godine u Zadru od oca Ivice i majke Jelice. Kršten je u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pagu 17. prosinca 1985. godine, a krizman 18. travnja. 1999. godine.
Osnovnu školu pohađa u Pagu, a srednju Tehničku školu u Zadru. Studij elektrotehnike upisuje2002. godine u Splitu na kojem je diplomirao 2011. godine. Nakon diplome radio je u osnovnoj školi u Pagu.
Međutim, 2013. godine postaje član zajednice Omnia Deo i prolazi dvogodišnju formaciju zajednice.
Osjetivši poziv na prezbiterat, 2015. godine ulazi u kolegij sv. Josipa na Jordanovcu (Zagreb), gdje prolazi bogoslovsku formaciju. Iste godine upisuje Filozofsko-teološki studij Družbe Isusove u Zagrebu, gdje je diplomirao 2020. godine.
Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 2. prosinca 2020.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas ćemo se zadržati na bitnoj dimenziji molitve, a to je blagoslov. Nastavljamo razmišljanja o molitvi. U izvješćima o stvaranju (usp. Post 1-2) Bog neprestano blagoslivlja život, uvijek. Blagoslivlja životinje (1, 22), blagoslivlja čovjeka i ženu (1, 28), na kraju blagoslivlja subotu, dan počinka i divljenja svekolikom stvorenom svijetu (2, 3). Bog je taj koji blagoslivlja. Na prvim stranicama Biblije nalazimo stalno ponavljanje blagoslovâ. Bog blagoslivlja, ali i ljudi blagoslivljaju, i brzo se otkriva da blagoslov ima posebnu snagu koja prati kroz čitav život onoga koji ga prima i čini čovjekovo srce raspoloživim da pusti Bogu da ga mijenja (Drugi vatikanski koncil, konst. Sacrosanctum Concilium, 61).
Svečano večernje misno slavlje povodom svetkovine sv. Mavra, prvog porečkog biskupa, zaštitnika Porečke biskupije i grada Poreča, u subotu, 21. studenog 2020. godine, predvodio je apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, nadbiskup koadjutor Splitsko - makarske nadbiskupije mons. Dražen Kutleša.
Mons. Kutleša je na početku prigodne homilije istaknuo da jedino po smrti dolazi život, kako nam Evanđelje govori u prispodobi o pšeničnom zrnu, ako živimo za druge donosimo plod. Nadalje, nastavio je propovjednik, ako se ne istrošimo u ovome životu nećemo ga zadobiti. Sve nas, napose u mlađoj dobi, donekle karakterizira sebičnost i želja za sigurnošću koju si želimo priskrbiti. No, velika djela, poput žrtvovanja majke za dijete, nastaju iz ljubavi i darivanja drugima. Isusu nas poziva da umiremo svom egoizmu te da živimo za druge ljude i za ideale. Jedino po služenju postajemo veliki, naglasio je nadbiskup.
Govoreći o sv. Mavru istaknuo je da ga nakon 1700 godina i dalje častimo upravo stoga što je dao život za vjeru i za druge ljude, nikoga nije mrzio nego je oprostio, jednako kao i naš bl. Miroslav Bulešić, čija je osveta bila oprost. Da su imali imalo mržnje ne bi postali blaženi i sveti. I mi smo pozvani da budemo savršeni i sveti kao što je Otac naš nebeski.
Prva je Crkva bila progonjena, bili su ubijani zbog svoje vjere, no upravo je krv bila sjeme novih kršćana. Mi, danas, nakon 1700 godina živimo u mnogo boljim okolnostima, unatoč tome često smo nezadovoljni, i kada u nekim, čak i nezahtjevnim situacijama, trebamo posvjedočiti svoju vjeru, često padamo. Što bi tek bilo da živimo u okolnostima progona, kakvi bi mi bili ljudi, da li bi se odrekli svojih bližnjih, svoje vjere, Isusa Krista i svega onoga što su prvi kršćani svjedočili?, zapitao se mons. Kutleša. Trebamo se zapitati jesmo li pravi vjernici ili smo više usmjereni na one materijalne stvari? U ovim vremenima velikih promjena na svjetskoj razini osjećamo nesigurnost jer smo izgubili ideale i vrednote kršćanstva na kojima je izgrađena Europa. Vidimo da dolaze neki drugi narodi koji su za svoje ideale spremni umrijeti, dok smo mi jako daleko od toga, jer ne vjerujemo u svoje ideale. Sv. Mavro je imao visoke ideale i za njih je dao svoj život.
Za kršćanina su najvažnije dvije stvari, naglasio je nadalje mons. Kutleša, znati opravdati razlog svoje nade, obrazložiti što i zašto vjeruje, te da ono što govori ujedno i živi u svome životu. Postoje ljudi koji su veoma obrazovani, izvrsni govornici koji znaju jako dobro obrazložiti neke stvari, ali u stvarnosti nisu dobri. Imamo puno znanstvenika na vrlo visokom nivou, ali u praksi padaju na najmanjim stvarima i uopće nisu onako vrijedni u našim očima kao što bi trebali biti, spomenuo je mons. Kutleša.
Biti danas progonjen zbog svoje vjere je svojevrsni kompliment, jer živimo u vremenu kada će se ljudi prilagoditi svemu, samo da se nekome ne zamjere, pa bilo to i na uštrb vjere.
Svatko je od nas pozvan zapitati se želi li biti svojim životom svjedok Isusa Krista, ili pak samoga sebe?, napomenuo je mons. Kutleša.
Neka nas današnja svetkovina potakne da budemo blizu Riječi Božje te da znamo prepoznati znakove vremena. Nadbiskup je pozvao okupljene da napose mole za svećenike, kako bi oni mogli prepoznati znakove vremena, gledati čovjeka u perspektivi povijesti Spasenja i oblikovati generacije pobožnih vjernika.
Na kraju mise predslavitelj je pred svečevim relikvijama izmolio molitvu sv. Mavru a misno slavlje zaključeno je blagoslovom s relikvijama.
Biskupijska priznanja
Na kraju misnoga slavlja kancelar biskupije mons. Sergije Jelenić, pročitao je ovogodišnje dobitnike Biskupijskih priznanja, a uručio ih je nadbiskup Kutleša.
Milka Krapljanov iz Župe Umag nagrađena je za dugogodišnje pomaganje i pjevanje u crkvi. Denis Koraca iz Župe Motovunski Novaki priznanje je primio za dugogodišnje pomaganje u crkvi, svećenicima i za službu sakristana. Nadi Lakošeljac iz Župe Motovunski Novaki, dugogodišnjoj direktorici Izdavačke kuće Josip Turčinović d.o.o., priznanje je uručeno za dugogodišnje zalaganje oko izdavačke djelatnosti u Pazinu. Lidija Legović iz Župe Baderna i Marija Bažon iz Župe Gračišće priznanje su primile za dugogodišnje svestrano pomaganje u crkvi, a Marija Grželj iz Župe Roč za dugogodišnje pomaganje svećenicima. Dva priznanja, koje dobitnici nisu bili u mogućnosti doći osobno primiti, preuzeli su njihovi župnici.
Misu je glazbeno uzveličao župni zbor koji se je posebno istaknuo pjesmom posvećenom sv. Mavru.
(Txt i foto: G. Krizman)
Svečano misno slavlje o blagdanu sv. Mavra, prvog porečkog biskupa, zaštitnika Porečke biskupije i grada Poreča, u subotu, 21. studenog 2020. godine je u porečkoj katedrali predvodio gospićko - senjski biskup mons. Zdenko Križić.
Koncelebrirali su: riječki nadbiskup i metropolita mons. Ivan Devčić, novoimenovani nadbiskup koadjutor riječke nadbiskupije mos. Mate Uzinić, krčki biskup mons. Ivica Petanjak, porečki i pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan te apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, nadbiskup koadjutor Splitsko - makarske nadbiskupije mons. Dražen Kutleša koji je kao domaćin na početku izrekao uvodni pozdrav i izraze dobrodošlice svima okupljenima.
U ime civilnih vlasti misi je nazočio gradonačelnik Poreča Loris Peršurić sa suradnicima, te vjernici iz porečke i okolnih župa. Ove je godine zbog epidemioloških razloga bilo mnogo manje vjernika nego je to uobičajeno, nije se okupio tradicionalno veliki broj svećenika iz cijele biskupije, a nije održana ni svečana procesija s relikvijama po ulicama grada.
