Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

  • Bazilika 1
  • Bazilika 2
  • Bazilika 3
  • Poreč
  • Vrata
: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)
: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)
: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12

Svetkovinom Presvetog Tijela i Krvi Kristove Katolička crkva diljem svijeta slavi otajstvo prisutnosti Isusa Krista pod prilikama posvećenog kruha i vina. Od Isusove Posljednje večere, kada je ustanovljen ovaj sakramenat Božje ljubavi, kršćani iskazuju zahvalu Bogu slavljenjem svete mise i tako ispovijedaju vjeru u Kristovu prisutnost u Presvetom Oltarskom sakramentu. Iako je štovanje Isusa Krista pod euharistijskim prilikama pristuno od samih početaka kršćanstva, a na poseban način se širi od 8. stoljeća nadalje, blagdan je službeno proširen na cijelu Katoličku crkvu tek u 14. stoljeću. Svetkovina Tijelova, a s njom i tijelovska procesija, kod nas se slavila i prije, tako da 1279. godine nalazimo spomen o tijelovskoj procesiji u Zagrebu. I danas se svečano slavi u velikim i malim mjestima diljem naše domovine, u kojoj je Tijelovo državni blagdan.

            11. lipnja 2020. svetkovina Tijelova svečano je proslavljena u Eufrazijevoj bazilici u Poreču. Euharistijsko slavlje je predvodio mons. Dražen Kutleša, porečki i pulski biskup, uz koncelebraciju mons. Sergija Jelenića, kancelara Biskupije te župnika preč. Milana Zgrablića i vlč. Janeza Barboriča, porečkog kapelana, a uz sudjelovanje vjernog puka.

            Govoreći o otajstvu Tijelova u svojoj homiliji je mons. Kutleša rekao da je današnja svetkovina onima koji imaju čvrstu vjeru shvatljiva i jednostavna, za razliku od drugih koji traže znanstvene dokaze da bi nešto mogli shvatiti. Ipak, veličina svakog čovjeka, a i znanstvenika je u tome da je otvoren novim dostignućima i da ide onamo gdje ga razum i istina vode. Mi ljudi smo ograničena bića i neke stvari možemo shvatiti samo do određen razine, a drugo je ono što nas nadilazi. Zato na današnji blagdan trebamo preispitati svoju vjeru. Nadalje, govoreći o evanđeoskom odlomku o Isusovom čudesnom umnažanju kruhova, Biskup je rekao da smo i mi u opasnosti, kao i Isusovi učenici koji su Isusu savjetovali da otpusti gladno mnoštvo, da se zatvorimo pred potrebama naših bližnjih koje nam Bog stavlja na put, a poglavito svojim obiteljima. Osim toga, vidimo da Isus ne želi te ljude otpustiti, nego im želi pomoći, nahraniti ih. Mi danas možda nismo gladni kruha, ali smo duhovno ranjeni i gladni onih duhovnih stvarnosti - ljubavi, poštenja, istine. Stoga smo svi pozvani prihvatiti jedni druge u našim obiteljima - muža, ženu…te biti iskreni, pošteni. Nadalje, Isus je rekao učenicima da okupe ljude u skupine po pedeset, odnosno da budu u zajednicama. To je i nama poziv da budemo u zajednicama jer kada dođu oluje i problemi, javlja se osjećaj osamljenosti i čovjek zaluta jer nismo svi čvrsti i onakvi kakvi bismo trebali biti. Zato nas župne zajednice pozivaju da budemo skupa, da skupa možemo blagovati i dijeliti kruh jer ako smo sami postoji opasnost da postanemo egoisti, da uzimamo kruh samo za sebe, a ne vidimo potrebu drugih ljudi koji žive oko nas. Zato budimo u župnoj zajednici, a upravo centar te župne zajednice je Euharistija, ono što mi danas slavimo, oko čega se okupljamo i gdje Bogu zahvaljujemo. Nadalje, Isus poziva svoje učenike da kruh podijele narodu. On je mogao to sam učiniti, ali se želi osloniti na svoje suradnike. Zato nam je on ostavio apostole, odnosno njegove nasljednike - svećenike, da u njegovo ime i njegovom snagom lome kruh. Zato se trebamo zapitati, počevši od nas svećenika, ali i vjernika - kakav sam ja vjernik? Da li puštam da drugi oko mene gladuju? Svi ćemo poći s ovoga svijeta i ništa sa sobom ne možemo ponijeti. Možemo ponijeti samo djela milosrđa i djela ljubavi. Stoga, ako činimo dobro nastavimo činiti dobro, a ako ne činimo dobro, obratimo se, a ne tražimo obraćenje od drugih, zaključio je mons. Kutleša svoju homiliju.

            Iza popričesne molitve, uslijedila je euharistijska procesija, počevši od glavnog oltara do oltara bl. Miroslava Bulešića u atriju i natrag do glavnog oltara. Svečana sveta misa završila je blagoslovom s Presvetim Oltarskim Sakramentom.

(txt:s.T. Pavić; foto: s. T. Pavić, D. Maul)

Copyright © Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč - Sva prava pridržana.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.