Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč

: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)
: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)
: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12

 

 

 

Simboli Duha Svetoga iz Katekizmu katoličke Crkve:

694 Voda. Simbolizam vode označuje djelovanje Duha Svetoga u krštenju: poslije zaziva Duha Svetoga, voda postaje sakramentalni učinkovit znak novog rođenja: kao sto se trudnoća našega prvog rođenja zbiva u vodi, tako krsna voda stvarno označuje da je naše rađanje na božanski život dar Duha Svetoga. A, "kršteni u jednom Duhu", mi smo "jednim Duhom" i "napojeni" (1 Kor 12,13): Duh je, dakle, i osobno živa voda koja iz raspetog Krista provire kao iz vlastita vrela te u nama struji u život vječni.

695 Pomazanje. Znakovitost mazanja uljem toliko je izrazita za Duha Svetoga da mu postaje sinonimom. U kršćanskoj inicijaciji ono je sakramentalni znak potvrde, koja se u Istočnoj Crkvi upravo zove "krizma" (pomazanje). No da bismo mu razumjeli puno značenje, treba se sjetiti prvoga pomazanja koje je Duh Sveti izvršio: Isusova. Krist (židovski rečeno "Mesija") znači "pomazanik" Duhom Božjim. U Starom savezu bilo je "pomazanika" Gospodnjih, u prvom redu kralj David. Ali Isus je od Boga pomazan na jedinstveni način: ljudska narav koju je Božji sin uzeo sva je "pomazana Duhom Svetim". Isus je po Duhu Svetom postao "Krist". Po Duhu Svetom Djevica Marija začinje Krista: on ga, po anđelu, pri njegovu rođenju navješćuje kao Krista a Šimuna potiče da pođe u hram vidjeti Krista Gospodnjega; on ispunja Krista i djelima ozdravljanja i spasenja njegova snaga iz Krista izlazi. Konačno, Duh uskrisuje Isusa od mrtvih. I posto je u svom čovještvu sto pobijedi smrt postao potpuno "Krist", Isus obilno izlijeva Duha Svetoga sve dok "sveti", u jedinstvu s ljudskom naravi Sina Božjega, ne postanu "savršeni čovjek, do mjere dobi punine Kristove" (Ef 4,13): "potpuni Krist", kako veli sv. Augustin.

696 Oganj. Dok voda označuje rođenje i plodnost života sto ga daruje Duh Sveti, oganj je znak preobražujuće energije djelâ Duha Svetoga. Kada prorok Ilija, koji "usta kao oganj, te mu je riječ plamtjela kao buktinja" (Sir 48,1) na brdu Karmelu molitvom s neba privlači oganj na žrtvu , taj oganj slika je Duha Svetoga koji preobražava ono sto dodirne. Ivan Krstitelj, koji ide pred Gospodinom "u duhu i sili Ilijinoj" (Lk 1,17), najavljuje Krista kao onoga koji će "krstiti Duhom Svetim i ognjem" (Lk 3,16), to jest Duhom o kome će Isus reci: "Oganj dođoh baciti na zemlju, pa kako bih želio da je već planuo!" (Lk 12,49) Na duhovsko jutro Duh Sveti na učenike silazi u obliku plamenih jezika i ispunja ih (Dj 2,3-4). Duhovna predaja zadržat ce ovaj simbolizam ognja kao jedan od najizražajnijih za djelovanje Duha Svetoga. "Duha ne gasite" (1 Sol 5,19).

697 Oblak i svjetlo. Ta su dva simbola nerazdvojiva u očitovanju Duha Svetoga. Pri Bogojavljanju u Starom zavjetu oblak, nekada taman, nekada svijetao, razotkriva Boga živoga i spasitelja, skrivajući transcendenciju njegove Slave: tako Mojsiju na brdu Sinaju, kod Šatora sastanka i za putovanja pustinjom; ili Salomonu za posvete Hrama. Te su slike ispunjene po Kristu u Duhu Svetom. Duh silazi na Djevicu Mariju i osjenjuje ju da bi Isusa začela i rodila. Na brdu Preobraženja on dolazi u oblaku i osjenjuje Isusa, Mojsija i Iliju, Petra, Jakova i Ivana; i "iz oblaka" doprije glas: "Ovo je Sin moj, Izabranik moj! Njega slušajte!" (Lk 9,34-35). On je konačno oblak koji na dan uzašašća ote Isusa očima učenika i koji ce ga objaviti kao Sina Čovječjega na dan njegova ponovnog dolaska u slavi.

698 Pečat je simbol vrlo blizak simbolu pomazanja. Upravo je Krist onaj "kojega je Bog opečatio" (Iv 6,27); a u Njemu Otac i nas označuje svojim pečatom. Budući da označuje neizbrisiv učinak pomazanja Duha Svetoga u sakramentima krštenja, potvrde i reda, slika pečata (sphragis) u nekim se teološkim predajama upotrebljava da se izrazi neizbrisiv biljeg ("karakter") utisnut tim trima sakramentima, koji se stoga ne mogu ponoviti.

699 Ruka. Polažući ruke Isus ozdravlja bolesnike i blagoslivlje djecu. U njegovo će ime apostoli činiti to isto. I dalje, Duh Sveti se daje polaganjem apostolskih ruku. Poslanica Hebrejima spominje polaganje ruku među "temeljnim člancima" svog učenja. Taj znak svemoćnog izljeva Duha Svetoga Crkva je sačuvala u svojim sakramentalnim epiklezama.

700 Prst. Isus "đavle izgoni prstom Božjim" (Lk 11,20). Ako je zakon Božji bio napisan na kamenim pločama "prstom Božjim" (Izl 31,18), "pismo Kristovo", povjereno brizi apostola, "napisano je Duhom Boga živoga, ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima" (2 Kor 3,3). Himan "O dođi, Stvorče Duše svet" zaziva Duha Svetoga kao "digitus paternae dexterae" - "prst desne Očeve".

701 Golubica. Na svršetku potopa (kojega simbolizam označuje krštenje), Noa je ispustio golubicu koja se vraća sa svježom maslinovom grančicom u kljunu, sto je znakom da je zemlja ponovno pogodna za stanovanje. Kad Krist izlazi iz vode krštenja, Duh Sveti u obliku golubice silazi na nj i na njemu ostaje Tako Duh Sveti silazi i ostaje u očišćenu srcu krštenika. U nekim Crkvama, preostali euharistijski Kruh čuva se u kovnoj posudi golubinjeg lika (kolumbarij) koja visi iznad oltara. U kršćanskoj ikonografiji simbol golubice čest je za oznaku Duha Svetoga.