Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč

: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)
: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)
: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12

Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 25. travnja 2018.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Nastavljamo s razmišljanjem o krštenju, uvijek u svjetlu Riječi Božje.

Evanđelje je to koje osvjetljava kandidate i potiče prihvaćanje vjere: „Krštenje je na osobit način 'sakrament vjere', jer je sakramentalni ulazu život vjere" (Katekizam Katoličke Crkve, 1236). A vjera je predavanje sebe samoga Gospodinu Isusu, kojeg se priznaje kao „izvor vode... koja struji u život vječni" (Iv 4, 14), „svjetlo svijeta" (Iv 9, 5), „život i uskrsnuće" (Iv 11, 25), kao što, i dan-danas, uče katekumeni koji se pripremaju za primanje sakramenata kršćanske inicijacije. Poučljivi Isusu, njegovu učenju i njegovim djelima, katekumeni ponovno proživljavaju iskustvo žene Samarijanke koja žeđa za vodom života, čovjeka slijepa od rođenja koji je progledao, Lazara koji izlazi iz tame groba. Evanđelje nosi u sebi snagu preobrazbe onih koji ga prihvaćaju vjerom, izbavljajući ih od vlasti zloga kako bi naučili služiti Gospodinu s radošću i u novosti života.

Krsnom zdencu nikada ne pristupamo sami, već nas prati molitva cijele Crkve, kao što se podsjeća u litanijama svih svetih koje prethode molitvi egzorcizma-otklinjanja i pomazanju katekumenskim uljem prije krštenja. To su geste koje, još od drevnih vremena, jamče onima koji se pripreme za ponovno rođenje kao Božja djeca da ih molitva Crkve pomaže u borbi protiv zla, prati ih na putu dobra, pomaže im da se oslobode vlasti grijeha kako bi prešli u kraljevstvo Božje milosti. To je molitva Crkve. Crkva moli i moli za svakoga, za sve nas! Mi Crkva, molimo se za druge. Lijepo je moliti za druge. Koliko samo često nemamo hitnu potrebu i ne molimo. Ali moramo moliti, u jedinstvu s Crkvom, za druge: „Gospodine, molim te za one koji su u potrebi, za one koji nemaju vjere...". Ne zaboravite: molitva Crkve uvijek je na djelu. Moramo ući u tu molitvu i moliti za sav Božji narod i za one kojima trebaju molitve. Zato je katekumenski hod odraslih obilježen opetovanim egzorcizmima (otklinjanjima) koje izgovara svećenik (usp. KKC, 1237), odnosno molitvama u kojima se zaziva oslobođenje od svega što čovjeka odvaja od Krista i sprječava intimno jedinstvo s Njim. Za djecu također treba moliti da ih Bog oslobodi od istočnoga grijeha i posveti ih da se u njima nastani Duh Sveti (usp. Red krštenja, br. 56). Djeca. Moliti se za djecu, za njihovo duhovno i tjelesno zdravlje. To je način zaštite djece molitvom. Kao što Evanđelja svjedoče, sâm Isus se borio protiv zloduha i izgonio ih kako bi očitovao dolazak Božjeg kraljevstva (usp. Mt 12, 28): njegova pobjeda nad vlašću zloga ostavlja slobodan prostor vladavini Boga koja donosi radost i pomiruje sa životom.

Krštenje nije čarobna formula, nego dar Duha Svetoga koji onima koji ga primaju daje moć „boriti se protiv duha zla", vjerujući da Bog „na svijet posla svoga Sina da odagna od nas moć sotone, duha zloće, čovjeka da tami otme i prenese u divno kraljevstvo tvoje svjetlosti" (usp. Red krštenja, br. 49). Znamo iz iskustva da je kršćanski život uvijek izvrgnut napasti, prije svega napasti da se odijeli od Boga, od njegove volje, od zajedništva s njim i da padne u zamke svjetovnih zavodljivosti. A krštenje nas priprema, daje snagu za ovu svakodnevnu borbu, čak i borbu protiv đavla koji – kao što kaže sv. Petar – kao lav traži da nas proždre i uništiti.

Osim molitve, tu je zatim pomazanje prsiju uljem katekumena, koji „primaju njegovu snagu da se mogu odreći đavla i grijeha, prije no što pristupe izvoru i rode se na novi život" (Blagoslov ulja, Predgovor, br. 3). Zbog svojstva ulja da prodire u tkivo tijela i njegova blagotvornog utjecaja na njega, antički su se borci običavali prije borbe namazati uljem da budu gipkiji i da lakše umaknu protivniku kad se nađu u klinču. U svjetlu tog simbolizma, kršćani iz prvih stoljeća uveli su mazanje tijela kandidata za krštenje uljem koje je blagoslovio biskup[1], kako bi tim „znakom spasenja" označili da moć Krista Spasitelj daje snagu u borbi protiv zla i da ga pobjeđuje (usp. Red krštenja, br. 105).

Teško je boriti se protiv zla, pobjeći od njegovih obmana, obnoviti snagu nakon naporne borbe, ali moramo znati da je cijeli kršćanski život borba. Moramo isto tako znati da nismo sami, da se Majka Crkva moli da njezina djeca, ponovno rođena na krštenju, ne podlegnu zamkama zla, nego ih pobijede snagom Kristova vazmenog otajstva. Ojačani uskrslim Gospodinom, koji je pobijedio kneza ovoga svijeta (usp. Iv 12, 31), i mi možemo s vjerom ponoviti riječi sv. Pavla: „Sve mogu u Onome koji me jača!" (Fil 4, 13). Svi možemo pobijediti, možemo nadvladati sve, ali s snagom koja dolazi od Isusa.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.