Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč

: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12
: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)
: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)

Porečki i pulski biskup mons. dr. Dražen Kutleša svečano misno slavlje i procesiju o svetkovini Tijelova predvodio je u Poreču. U nazočnosti velikog broja vjernika biskup je misno slavlje predvodio u porečkoj katedrali, uz koncelebraciju više svećenika.

U prigodnoj homiliji biskup je, promatrajući poruku današnjeg blagdana i današnjeg Evanđelja, o pet kruhova i dvije ribe, istaknuo da živimo u vremenu kada nismo toliko gladni kruha ni pića, nego smo gladni ljubavi i svega onoga čega prije ljudi nisu bili gladni. Upravo zato je Crkva tu da preko svojih svećenika naviješta, upravo u tim teškim trenutcima kada društvo i pojedinac osjećaju onu egzistencijalnu glad i ne znaju što činiti. Biskup je napomenuo da su i apostoli znali reći da nemaju hrane niti ideja. Kao i u ona vremena, i danas se trebamo zapitati možemo li izaći iz iznimno teških situacija. Isus žarko želi nahraniti te ljudi i govori učenicima 'dajte im jesti'. Fokusirali su se na ono malo što su imali, pet kruhova i dvije ribe. Oni su gledali samo to, a ne Isusa, zaboravljajući sva čudesa koja je činio pred njima, i nisu vjerovali onako kako su trebali. I mi danas možda previše gledamo u taj kruh i te ribe, a malo gledamo u Isusa koji može promijeniti čovjeka. Možda vidimo da danas društvo ide nekim drugim smjerom, da su crkve sve praznije, i konstatiramo da nema izlaza.

            Na svetkovinu Tijelova sve od 14. stoljeća održavaju se diljem kršćanskog svijeta svete mise i euharistijske procesije. U našoj župi Poreč se ova tradicija bez prekida održala već preko 600 godina, u svečanom ili skromnijem obliku, od samih početaka sve do danas. Mise i procesije su se održavale i u onim ratnim i neprijateljski raspoloženim vremenima prema kršćanima.

            U procesiji se nosi Presveti Sakrament da mu iskažemo javno štovanje i javno ispovjedi vjera u prisutnost Tijela Kristova pod prilikama kruha, te da se zazove Božji blagoslov kako bi nas Bog obdario svakim dobrom i očuvao od svakoga zla.

Tko se ne bi oduševio i tko ne bi ozbiljno razmišljao o najvišoj naravi kad čuje nazive Duha? Nazvan je Duhom Božjim i Duhom Istine koji od Oca proizlazi. Duh pravi, Duh poglaviti i Duh Sveti osobit je i poseban njegov naziv. Sva živa bića koja trebaju posvećenje snažno za njim žude. On ih svojim dahom tako reći natapa i pomaže da postignu svoj vlastiti i prirodni cilj.

 

 

 

Simboli Duha Svetoga iz Katekizmu katoličke Crkve:

Voda. Simbolizam vode označuje djelovanje Duha Svetoga u krštenju: poslije zaziva Duha Svetoga, voda postaje sakramentalni učinkovit znak novog rođenja: kao sto se trudnoća našega prvog rođenja zbiva u vodi, tako krsna voda stvarno označuje da je naše rađanje na božanski život dar Duha Svetoga. A, "kršteni u jednom Duhu", mi smo "jednim Duhom" i "napojeni" (1 Kor 12,13): Duh je, dakle, i osobno živa voda koja iz raspetog Krista provire kao iz vlastita vrela te u nama struji u život vječni.

Povodom Svetkovine Presvetog Tijela i Krvi Kristove, 20. lipnja 2019. misno slavlje u katedrali Marijina Uznesenja u Poreču, s početkom u 10,00 sati predvodit će mons. Dražen Kutleša, biskup porečki i pulski. Nakon misnog slavlja biti će procesija i s Presvetim Oltarskim Sakramentom od katedrale do crkve Gospe od Anđela. Misno slavlje i procesiju prenositi će HTV na 1. programu.

Poruka mons. Tomislava Rogića, šibenskog biskupa i predsjednika Odbora HBK za pastoral turista za Nedjelju turizma - 26. svibnja 2019.

Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali. I reče im: “Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.” Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu. (Mk 6,30-32)

Vrijeme ljeta u nas bitno je obilježeno turističkom sezonom. Za domaćine to je vrijeme intenzivnog rada, kada se „pada s nogu“ od posla. Za goste, turiste to je vrijeme odmora od svakodnevnih briga, upoznavanje novih krajeva, ljudi i običaja, vrijeme kad se na sve načine koristi toplina sunca, blagodat mora, dugi dani i tople noći. Za neke je to vrijeme „ludih provoda“, velikih okupljanja na mega koncertima ili drugim zabavama. Dakako, postoje i radosna obiteljska okupljanja u vrijeme školskih praznika i godišnjih odmora.

Osim za djelatnike u turizmu, ugostiteljstvu i svim dežurnim službama kao da svima drugima ljeto poručuje: odmori se, opusti se, predahni. I u evanđelju Isus svoje učenike šalje da malo otpočinu, u osami. Šalje ih da se malo odmaknu od svega što su činili, doživjeli, svega što ih je umorilo i opteretilo dušu.

Kako bi izgledao taj Isusov poziv današnjem čovjeku? Od kojih bi se to navezanosti i opterećenosti svakodnevice, zarobljenosti trebalo odmoriti? Svakako od redovitog napornog rada. Naći vremena za dušu, za rodbinu i prijatelje, za svoje najbliže, za ljepote prirode kojima smo Božjim darom okruženi. Usporiti od redovite užurbanosti i naći vremena za ono što inače propuštamo. Naći vremena za molitvu i zahvalnost po kojoj ćemo bolje razaznati darove i blagodati koje smo od Boga primili.

Ovo naše digitalno doba stalno nas veže uz neke ekrane, male ili velike, u doba odmora mogli bismo se malo i od te zarobljenosti osloboditi. Danas se putuje više, češće i u udaljenije krajeve. Doživljavati putovanja ne samo kao napetost i nužnost da se dođe do željenog mjesta, već kao sliku životnog putovanja do cilja. I putovanje je dar, a ne samo dolazak na cilj.

Vrijeme odmora (praznici) nije prazno vrijeme nego vrijeme ispunjeno onim što nas oslobađa i nadahnjuje, vrijeme povratka sebi i onima koje volimo. Darovano vrijeme u kojem se možemo na miru pitati činim li drugima samo ono što bih volio da oni čine meni? Zlatno Isusovo pravilo za vrijeme odmora u kojem možemo izgrađivati, iscijeliti, poboljšati možda narušene odnose. Ako nas cijela godina melje u svom žrvnju briga i zauzetosti, pokušajmo barem za vrijeme odmora poslagati svoje misli, želje i ciljeve, svoje napore i zauzetosti na taj način da Boga stavimo na prvo mjesto, a brigu za čovjeka, brata pored sebe, u centar vrijednosti i važnosti za koje se zalažemo.

Gosta se često promatra kao onoga koji dolazi kod nas nešto potrošiti  ili kako od njega izvući što više i bolje zaraditi. Sve se rjeđe čuju pojmovi: ljubaznost ili gostoljubivost. Ako se i spomenu onda je to opet u svrhu koristi, ostvarenja što većeg prometa i bolje sezone. To dakako nije osobina niti stav koji bi pripadao evanđelju ili kršćanskim krepostima. Ipak, sve se to nekako uvlači «pod kožu» i ljudi gube one istinske vrijednosti oko kojih se valja potruditi, manje se druže, manje odlaze jedni drugima u svojoj užoj sredini, prijateljima, rodbini.

Pod utjecajem sveopćeg mijenja i onoga o čemu mediji govore nađe se i kršćanska duša. Ljudi smo svoga vremena i ništa što nas okružuje nije bez posljedica. Kršćanski je oduprijeti se negativnom utjecaju i ne zaboraviti vrline – kreposti kojima nas Biblija uči. U Svetom pismu mnogi su primjeri koji veličaju gostoljubivost. Pomoći nevoljnom, primiti putnika namjernika, iskazati mu ljubaznost spada u djela milosrđa po kojima svjedočimo Božju ljubav i zavrjeđujemo od Boga nove milosti. Bog se u dobroti ne da natkriliti. Učinjeno dobro drugome ne može od Boga proći ne zapaženo.

Nije naš narod zaboravio gostoljubivost, o tome svjedoče mnogi gosti koji su boravili u našoj Domovini, ali je opasnost da gostoljubivost postane oruđe koristi, da ljubaznost postane «proizvod» koji se prodaje. U tom slučaju ostaje samo ostvarena dobit, ali ne i zasluge kod Boga koje će nam Gospodin uzvratiti. Pojam gostoljubivost već u sebi sadrži ljubaznost prema onome koji nam je došao jer mu boravak želimo učiniti ljepšim. Želimo da ponese lijepe uspomene, želimo da ostvarenim posjetom njegov život bude bogatiji za jedno novo prijateljstvo. To je istinsko obogaćenje koje i nas usrećuje i čini život lijepim.

Crkva u tom vremenu ljetnih događanja želi svoja vrata otvoriti svakom srcu dobre volje, potrebnom mira, odmora, tišine i molitve.

Nedjelja turizma upućuje poziv svim djelatnicima u turizmu da njeguju svoje ljudske, vjerske i moralne kvalitete a svoje darove i sposobnosti neka ugrade u iskrenu i bratsku, gostoljubivu ponudu gostima. Neka predstojeći ljetni mjeseci i gostoprimcima i turistima bude na izgradnju i blagoslov!

Mons. Tomislav Rogić, šibenski biskup i predsjednik Odbora HBK za pastoral turista

Mons. dr. Dražen Kutleša, biskup porečki i pulski podijelit će sakrament svete potvrde sedamdesetorici mladi, 19. svibnja 2019., za vrijeme svete mise koja počinje u katedrali - Eufrazijevoj bazilici u 11,00 sati.

Draga braćo i sestre,

nakon živog i plodnog iskustva sinode posvećene mladima u listopadu prošle godine, nedavno smo proslavili 34. svjetski dan mladih u Panami. Ova dva velika događaja omogućila su Crkvi da prigne svoje uho glasu Duha te životu mladih, njihovim pitanjima i brigama, njihovim problemima i nadama.

Vraćajući se na ono što sam imao priliku podijeliti s mladima u Panami, na ovaj Svjetski dan molitve za zvanja htio bih razmišljati o tome kako nas Gospodinov poziv čini nositeljima jednog obećanja i, istodobno, od nas traži hrabrost preuzeti na sebe rizik s Njim i za Njega. Htio bih se kratko zadržati na ta dva aspekta – obećanju i riziku – razmišljajući zajedno s vama nad evanđeoskim izvješćem o pozivu prvih učenikâ na Galilejskome jezeru (Mk 1, 16-20).

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.