Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč

: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12
: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)
: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)

 

 

 

LITURGIJSKA GODINA

 

Liturgijska godina pomaže vjernicima u susretu s Bogom koji se pojavljuje u vremenu i Bogom Ocem Gospodina našega Isusa Krista „koji je tako ljubio svijet te je dao svoga ljubljenog Sina Jedinorođenoga“ (Iv 3, 16) da bismo u njemu imali život u izobilju.

 

  1. povijesna sinteza

Liturgijska godina nije ideja, nego osoba Isusa Krista. Isus Krist je njezino otajstvo (misterij) koji se aktualizira u sadašnjosti. Crkva sakramentalno slavi misterij Krista kao „memorial“, „sadašnjost“, „proroštvo“. Liturgijska godina obuhvaća i slavi cjelokupno Kristovo otajstvo na način liturgije crkve tijekom stoljeća od principa „koncentracije“ do principa „distribucije“. Progresivno polazište je u onom „svemu“ sadržanom u pashalnom otajstvu prema onom pojedinačnom koje se u njemu sadrži.

 

 

 

Logo Župe Uznesenja Marijina - Katedra - Poreč grafički je stilizirana u obliku kockica (ribica) asocirajući na mozaike porečke katedrale. Istaknut je lik ribe koji podsjeća na motiv ribe u mozaiku iz predeufrazijane iz IV. stoljeća. Istaknut je i naziv župe u istom obliku boja kao i riba.

Ihtis (grč. ἰχθύς: ikhthys - riba) je ranokršćanski simbol koji je već u prvoj Crkvi korišten kao akronim za izraz: »Isus Krist, Božji Sin, Spasitelj.«

ἰχθύς u sebi krije početna slova izraza Ιησούς Χριστός Θεού υιός σωτήρ:

ΙΗΣΟΥΣ (Iēsoûs »Isus«)

ΧΡΙΣΤΟΣ (Christós »Krist«)

ΘΕΟΥ (Theoû »Božji«)

ΥΙΟΣ (Hyiós »Sin«)

ΣΩΤΗΡ (Sōtér »Spasitelj«)

Stilizirane kockice simboliziraju Crkvu koja živi od Krista i za Krista. Naslov župe Uznesenja Marijina čemu je posvećena župa ikona je Crkve.

 Kockice oko ribe i natpisa naslova župe simboliziraju more uz koje je geografski smješteno područje župe.

 

 

 

 

 

Predraga braćo i sestre, slava se Gospodnja očitovala i uvijek će se očitovati među nama sve do njegovog ponovnog dolaska. 

U neprestanom tijeku vremena slavimo i proživljavamo otajstva našega spasenja. 

Središte čitave liturgijske godine je Sveto trodnevlje našega Gospodina raspetoga, pokopanog i uskrsloga. Vrhunac Svetog trodnevlja je nedjelja Uskrsnuća koja će biti 21. travnja. 

Svake nedjelje koja je “tjedni Uskrs” sveta Crkva uprisutnjuje ovaj veliki događaj po kojem je Krist pobijedio grijeh i smrt. 

Iz Uskrsa proizlaze svi ostali sveti dani: 

Čista srijeda – Pepelnica, koja je početak korizme, ove je godine 6. ožujka.

Uzašašće ili Spasovo je 30. svibnja. 

Nedjelja Pedesetnica – Duhovi su 9. lipnja. 

Prva nedjelja došašća je 1. prosinca. 

Također na blagdane Blažene Djevice Marije, apostola i svetaca i na blagdane svih vjernih mrtvih, hodočasnička Crkva ovdje na zemlji proglašava Vazam – Uskrs Gospodnji.

Kristu koji je bio, koji dolazi, Gospodaru vremena i povijesti, svaka čast i slava u sve vijeke vjekova. Amen.

PORUKA SVETOGA OCA FRANJE ZA 52. SVJETSKI DAN MIRA

1. siječnja 2019.

 Dobra politika je u službi mira

 1.         “Mir kući ovoj!”

Šaljući svoje učenike u misiju, Isus im reče: »U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas« (Lk 10, 5-6).

Donošenje mira je u središtu poslanja Kristovih učenika. Taj mir se nudi svim onim muškarcima i ženama koji gaje nadu u mir usred tragedija i nasilja koji obilježavaju ljudsku povijest [1]. “Kuća” o kojoj Isus govori je svaka obitelj, zajednica, zemlja i kontinent, u svojoj osobitosti i svojoj povijesti. To je prije svega svaka pojedina osoba, bez razlika ili diskriminacije. Ali to je i naš “zajednički dom”: svijet u koji nas je Bog postavio da u njemu živimo i koji smo pozvani brižno čuvati.

Neka zato ovo bude moj pozdrav na početku nove godine: “Mir kući ovoj!”

 

 

 

Stari i Novi zavjet prožeti su trenucima Božje objave pred čovjekovim očima. Ti se trenuci često doživljavaju kao prodor božanskog svjetla kroz zid – ili ipak samo kroz zastor? –, prodor koji našem shvaćanju skriva vječnu Bît. Ovaj se bljesak provlači kroz cijelu Bibliju, za njim se čezne i nada, a ipak se uvijek pojavljuje neočekivano i iznenada: Ilija napušta zemlju u vatrenim kolima; Mojsiju Jahvin glas progovara u gorućem grmu; mudraci s Istoka slijede svijetleću zvijezdu; a kroz ljudski Isusov lik prozire se nadnaravni sjaj Njegovog božanstva na Brdu preobraženja. I Svoj ponovni dolazak, konačnu objavu, Krist je opisao jednom metaforom svjetla: „Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina čovječjega“ (Mt 24, 27).

Blagdan Bogojavljenja – objave Gospodinove – počeo se slaviti u istočnoj Crkvi već u 3. stoljeću, doduše kao blagdan Božića, tj. usmjeren na otajstvo rođenja, ali i na Kristovo krštenje. Zapadna Crkva slavi ga od kraja 4. stoljeća u znak sjećanja na dolazak tri mudraca u Betlehem. Iz oba ova izvora naposljetku je nastalo bogatstvo blagdana: shvaćao se kao slavlje objave Boga-Kralja Krista koji preuzima Svoju vladavinu nad Kraljevstvom Božjim. Dakle, u staroj Crkvi bio je blagdan Krista Kralja.

 

 

Svim posjetiteljima naše stranice želimo blagoslovljenu i mirom ispunjenu novu 2019. godinu.

Civilizacije nastaju na određenim moralnim principima i kada te moralne principe pogaze dolazi do dekadencije i propadanja cijeloga toga naroda, kako jedan povjesničar kaže da nijedan narod nije preživio svoga Boga, kazao je porečki i pulski biskup Dražen Kutleša

U ispunjenoj porečkoj katedrali, u znamenitoj Eufrazijevoj bazilici, u utorak je kasno prijepodne održano božićno misno slavlje koje je predvodio porečki i pulski biskup Dražen Kutleša. U svom se obraćanju vjernicima i onima koji promišljaju egzistencijalna pitanja dotaknuo vječnog pitanja o tvorcu uređenog svijeta odnosno svemira, ali i nužnosti moralnog poretka za opstanak civilizacije.

- Ako pogledamo cijelu našu povijest vidjet ćemo da je tu Božje djelovanje, ali to se najbolje demonstrira i pokazuje u moralnim principima. Civilizacije nastaju na određenim moralnim principima i kada te moralne principe pogaze dolazi do dekadencije i propadanja cijeloga toga naroda, kako jedan povjesničar kaže da nijedan narod nije preživio svoga Boga. Budućnost naroda i neke civilizacije jest u moralnom principu, jer ako se čovjek ne drži Božjih zakona dolazi do propasti. U svijetu ima toliko Božjih očitovanja i djela koje čovjek može spoznati svojim naravnim umom da ne može imati nikakvu ispriku da ne vjeruje, kazao je biskup Kutleša pozvavši se na evanđelista Ivana koji je objasnio i sažeo svu staru antičku grčku teologiju koja počiva na logosu ("U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.").

Misu polnoćku u porečkoj je katedrali tradicionalno predvodio porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša, uz koncelebraciju kancelara preč. Sergija Jelenića, vicekancelara preč. Mladena Pranjića te porečkog dekana i župnika preč. Milana Zgrablića.

Pred prepunom crkvom biskup je u prigodnoj homiliji podsjetio kako nam Isus na više mjesta u Svetom Pismu govori „Ne bojte se!“. Čovjek osjeća strah zbog brige za egzistenciju, te zbog mnogih drugih okolnosti koje život donosi. Isusu je došao upravo da nas oslobodi strahova.  Tri su temeljne stvari koje trebamo uvijek imati na umu, tri temeljna razloga zbog kojih je Isus došao na svijet. Prvo, Spasitelj svijeta došao da nas oslobodi od grijeha, no čovjekova je tragedija da je izgubio osjećaj za grijeh i zbog toga ga se ne može osloboditi. Tek kada čovjek shvati da živi u grijehu može doći do promjene, do početka procesa obraćenja.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.