Našu su baziliku posjetili u ponedjeljak, 13. siječnja 2020. i svetu mislu slavili u kapeli o. Hrvoje Mravak, učitelj isusovačkih novaka, zajedno s navacima o. Borisom Jozićem, Ivanom Bunetom i Brunom Vučkovićem. Novaci zajedno sa svojim magistrom nalaze se na velikim, mjesečnim, duhovnim vježbana u Opatiji. Svoj slobodni dan iskoristili su za molitvu i posjet kompleksu eufrazijane u Poreču.
Na svetkovinu Svete Marije Bogorodice i 53. svjetski dan mira papa Franjo pozvao je vjernike da uzdignu pogled k Djevici, svjetlu koje vodi Crkvu na njezinu putu. U homiliji na misi u bazilici Svetoga Petra uputio je snažan poziv da se poštuje tijelo žena koje se izrabljuje, vrijeđa i zlostavlja te da se štiti majčinstvo koje je često poniženo u ime ekonomskog rasta. „Svako nasilje nad ženama je oskvrnjenje Boga, rođenog od žene“, upozorio je.
„U Bogu će naše čovještvo biti zauvijek i zauvijek će Marija biti Majka Božja“, naglasio je Papa, podsjećajući da su se u Marijinom krilu Bog i čovjek združili da se više nikada ne rastave. „I sada, na Nebu, Isus živi u tijelu koje je uzeo u majčinoj utrobi. U Bogu je naše ljudsko tijelo!“
1. Mir – put nade posut preprekama i kušnjama
Mir je veliko i dragocjeno dobro, predmet naše nade, kojem teži ljudska obitelj. Nadati se miru je ljudski stav koji u sebi ima egzistencijalnu napetost koja omogućuje da, katkad tegobna sadašnjost »može se živjeti i prihvatiti ako vodi ka nekom cilju, ako u taj cilj možemo biti sigurni i ako je taj cilj tako velik da opravdava trud koji je uložen u prijeđeni put«. [1] Nada je, dakle, krepost koja nas pokreće i daje nam krila da idemo naprijed, čak i onda kad se prepreke čine nepremostivima.
Naša ljudska zajednica nosi, u svom sjećanju i na svome tijelu, ožiljke niza sve razornijih ratova i sukoba koji ne prestaju pogađati osobito najsiromašnije i najranjivije. Čak se i cijelim narodima teško osloboditi lanaca iskorištavanja i korupcije koji potiču mržnje i nasilja. I dan-danas se velikom broju muškaraca i žena, mladih i starih, niječu dostojanstvo, tjelesni integritet, sloboda, uključujući vjersku slobodu, zajednička solidarnost i nada u budućnost. Mnogo je nevinih žrtava izloženo bolnom ponižavanju i isključivanju, tuzi i nepravdi, ako ne čak i traumama uslijed sustavnog nasrtanja na njihov narod i njihove najdraže.
Papin nagovor prije i nakon molitve Anđeo Gospodnji na blagdan Svete obitelji Isusa, Marije i Josipa, 29. prosinca 2019.
I zaista je danas lijep dan… Danas slavimo blagdan Svete Obitelji iz Nazareta. Izraz „sveti“ ovu obitelj stavlja u kontekst svetosti koja je Božji dar, ali je istovremeno i slobodno i odgovorno prianjanje uz Božji naum. Tako je bilo i s obitelji iz Nazareta: bila je potpuno raspoloživa za Božju volju.
„Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku“ (Iz 9, 1)
Draga braćo i sestre, sretan vam Božić!
Iz krila majke Crkve ponovo se ove noći rodio Sin Božji koji je postao čovjekom. Ime mu je Isus, što znači „Bog spašava“. Otac, vječna i beskrajna Ljubav, poslao ga je u svijet ne da osudi, nego da svijet spasi (usp. Iv 3, 17). Otac nam ga je dao s neizmjernim milosrđem. Dao ga je za sve. Dao ga je zauvijek. I On se rodio, poput malog plamena upaljenog u tami i hladnoći noći.
To Dijete, rođeno od Djevice
Svečanu misu polnoćku u porečkoj katedrali predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša, uz koncelebraciju kancelara mons. Sergija Jelenića te katedralnog župnika preč. Milana Zgrablića.
Prevoditelj je u prigodnoj homiliji istaknuo da događaji Božića, koje smo toliko puta čuli da ih gotovo znamo napamet, imaju za nas poruku o kojoj možda nismo dovoljno duboko razmišljali.
U oči četvrte nedjelje došašća, u subotu, 21. prosinca 2019., jutarnje pohvale i misu zornicu u kapeli katedrale u Poreču predvodio je mons. Dražen Kutleša, biskup. U koncelebraciji su sudjelovali mons. Sergije Jelenić, kancelar, vlč. Milan Zgrablić, župnik i vlč. Janez Barborič, župni vikar.
Toliko smo naviknuti na božićne događaje da nas toliko čudnih paradoksa i zapanjujućih "apsurda" ne uspijeva iznenaditi i zadiviti. Ipak moramo biti svjesni da niti jedno ljudsko biće nikada ne bi uspjelo osmisliti ovakav Božji ulazak u naš svijet.
Da se nas ljude pitalo sigurno bismo zamislili velebni Božji ulazak u naš svijet. Tu bi bili grandiozni setovi, tisuće ljudi, palače, trube i povorke koje bi vidio cijeli svijet! Sve bi bilo spremno za Njegov dolazak!