Na Pepelnicu, u srijedu, 26. veljače 2020., porečki i pulski ordinarij mons. dr. Dražen Kutleša ove je godine, tradicionalno, svečano misno slavlje s obredom pepeljenja predvodio i porečkoj katedrali.
Porečki dekan i župnik preč. Milan Zgrablić je na početku mise izrekao kratke upute o privremenim mjerama predostrožnosti sanitarne naravi zbog aktualnih okolnosti: vjernici su pozvani pri ulasku u crkvu učiniti znak križa bez blagoslovljene vode koja je za sada maknuta iz škropionice, privremeno se izostavlja rukovanje pri znaku pružanja Kristova mira i pričest se daje na ruku.
Biskup je na početku homilije istaknuo da Pepelnicom započinjemo jedno intenzivno vrijeme koje trebamo živjeti drugačije nego do sada. Evanđelje nam stoga stavlja nekoliko stvari na srce a pepeljanjem je to istaknuto i izvanjskim znakom. Isus nam govori tri bitne stvari koje trebamo činiti kroz ovu korizmu, rekao je mons. Kutleša.
Draga braćo i sestre,
Gospodin nam i ove godine daje ovo milosno vrijeme priprave da bismo obnovljena srca proslavili veliko otajstvo Isusove smrti i uskrsnuća, stožer našeg osobnog i zajedničkog kršćanskog života. Tome se otajstvu moramo neprestano vraćati duhom i srcem. Naime, ono nastavlja rasti u nama u mjeri u kojoj dopustimo da nas zahvati njegova duhovna snaga i slobodno i velikodušno prionemo uza nj.
- Pashalni misterij kao temelj obraćenja
Kršćaninova radost izvire iz slušanja i prihvaćanja Radosne vijesti o Isusovoj smrti i uskrsnuću. To je kerygma koja sažima otajstvo ljubavi koja je »tako stvarna, tako istinita, tako konkretna da nam nudi odnos pun otvorenosti i plodnog dijaloga« (Christus vivit, 117). Tko vjeruje u taj navještaj odbacuje laž da naš život potječe od nas samih. On se zapravo rađa iz ljubavi Boga Oca, iz njegove želje da daje život u izobilju (usp. Iv 10, 10). Ako, umjesto toga, sluša zavodnički glas “oca laži” (Iv 8, 44) čovjek se izlaže opasnosti da potone u ponor besmisla i doživi pakao ovdje na zemlji, kao što to nažalost svjedoče mnogi tragični događaji osobnog i kolektivnog ljudskog iskustva.
Papin nagovor prije molitve Anđeo Gospodnji u nedjelju 2. veljače 2020.
Slavimo danas blagdan Prikazanja Gospodinova: kad su Djevica Marija i sveti Josip novorođenog Isusa prikazali u hramu. Na taj datum pada i Dan posvećenog života koji doziva u pamet veliko blago u Crkvi koje predstavljaju oni koji slijede Gospodina izbliza ispovijedajući evanđeoske savjete.
U Evanđelju (usp. Lk 2, 22-40) pripovijeda se kako su, četrdeset dana nakon rođenja, Isusovi roditelji donijeli Djetešce u Jeruzalem da ga posvete Bogu kao što je propisano židovskim Zakonom. I dok opisuje obred predviđen tradicijom, ta nam zgoda stavlja pred oči primjer nekih osoba. Vidimo ih u trenutku u kojem doživljavaju susret s Gospodinom na mjestu u kojem se on učinio prisutnim i bliskim čovjeku. Riječ je o Mariji i Josipu, Šimunu i Ani, koji predstavljaju uzore prihvaćanja i darivanja vlastitoga života Bogu. Njih četvero nisu bili isti, svi su bili različiti, ali svi su tražili Boga i pustili su Gospodinu da ih vodi.
Evanđelist Luka sve četvero opisuje u dvojakom stavu: stavu kretanja i stavu čuđenja.
Poruka predsjednika Vijeća HBK za život i obitelj dubrovačkog biskupa Mate Uzinića za Dan života 2020.
»Nije dobro da čovjek bude sam« Božje su riječi koje čitamo na početku Biblije (Post 2,18). Te riječi predstavljaju podlogu za nastanak prve ljudske zajednice osoba, one između muškarca i žene stvorenih na sliku i priliku Božju. Bog, dakle, ne želi da čovjek bude sam već da, zrcaleći ljubav savršene zajednice božanskih osoba Oca, Sina i Duha Svetoga, izgrađuje međuljudske odnose ponajprije u braku i obitelji, a zatim i šire. Čovjek nije samačko biće nego je po svojoj naravi upućen na odnos i zajedništvo s drugima. On u sebi nosi duboko usađenu i trajnu potrebu za primanjem i davanjem ljubavi. Zato, u okviru ciklusa obiteljskog pastorala posvećenog starijim osobama, međugeneracijskoj solidarnosti te poslanju djedova i baka, a u prigodi Dana života 2020. koji obilježavamo u nedjelju 2. veljače, želimo promišljati o usamljenosti, njezinim uzrocima i posljedicama te o tome kako je prevladavati.
MOJA OSVETA JE OPROST
Križni put blaženog Miroslava Bulešića
Uoči Korizme izlazi Križni put blaženog Miroslava Bulešića, pod nazivom MOJA OSVETA JE OPROST. Križni put je nastao na temelju duhovnih spisa najmlađeg hrvatskog blaženika Miroslava Bulešića koji je posvjedočio svoju vjeru u Isusa Krista, podnijevši mučeničku smrt u Lanišću 1947. godine.
Postaje Križnog puta sadrže razmatranja i molitve ponajviše iz Blaženikova Duhovnog dnevnika, ali i iz drugih njegovih spisa, koji su vrijedno svjedočanstvo njegove ljubavi prema Bogu, Blaženoj Djevici Mariji i bližnjima.
Blaženi Miroslav slijedi Isusa na križnom putu. Svjestan je da slijediti Isusa na putu svećeništva znači dati sebe do kraja, bez pridržaja i bezuvjetno. Svjestan je svoje ljudske slabosti i zato se sinovski pouzdaje u Blaženu Djevicu Mariju kojoj se često utječe, u svim prigodama, posvećujući joj svega sebe. On zna da je vjera djelotvorna samo ako ju potvrđuju djela, stoga u svom Dnevniku piše: "K meni može doći svatko, bez ikakva obzira, za sve o čemu znate da vam mogu pomoći. Siromah neka se ne boji prekoračiti moj prag. Dok imam ja nešto, imat će i on. Siromahe sam uvijek volio, volim ih i voljet ću ih i pomoći ću im u mjeri mojih mogućnosti." Na drugom mjestu će napisati: "Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci koji tješimo, liječimo, podižemo, povijamo svaku ranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje krvarenje a ljubav zacjeljuje rane."
Poruka Svetoga Oca Franje
za XXVIII. svjetski dan bolesnika
- veljače 2020.
»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni
i ja ću vas odmoriti« (Mt 11, 28)
Draga braćo i sestre,
- Riječi koje izgovara Isus: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti« (Mt 11, 28) pokazuju tajanstveni put milosti koja se objavljuje jednostavnima i daje snagu onima koji su izmoreni i opterećeni. Te riječi izražavaju solidarnost Sina Čovječjega, Isusa Krista sa svima onima koji su nevoljni i trpe. Koliki samo pate u tijelu i duši! On poziva sve da dođu k Njemu: »Dođite k meni«, i obećava im odmor i okrjepu. »Kada Isus to kaže on ima pred očima ljude koje susreće svakoga dana na putovima Galileje: tolike jednostavne osobe, siromašne, bolesne, grešnike i marginalizirane bremenom zakona i tlačiteljskim društvenim sustavom… Ti su ljudi uvijek hrlili za njim da slušaju njegovu riječ – riječ koja je davala nadu!« (Angelus, 6. srpnja 2014.).
Na 25. godišnjicu smrti mons. dr. Dragutina Nežića, 30. siječnja 2020., velikog biskupa porečkog i pulskog okupili smo se na njegovom grobu u katedrali i Gospodinu uputiti za njega naše molitve.
Papa Franjo u svom apostolskom pismu Aperuit illis piše: „… župnici će pronaći načina da Bibliju, ili neku biblijsku knjigu, razdijele čitavom vjerničkom zboru, kako bi se time jasno pokazalo koliko je važno nastaviti u svakodnevnom životu čitati Sveto pismo, temeljito ga proučavati i moliti uz njega, s posebnim referiranjem na lectio divina“ (AI 3).
U župi Uznesenja Marijina u Poreču već niz godina izvjesni broj vjernika rado se svakog tjedna okuplja i čita riječi Božje - liturgijske tekstove nadolazeće nedjelje – referirajući se upravo na lectio divina – kako to ističe i sam Sveti Otac. Na ovim susretima „lectio divina“ nastoji se slušati i temeljito proučavati Riječ Božja, uz nju se moli i po njoj se nadahnjuje i crpi snagu za svakodnevni kršćanski život. Čitajući Riječ Božju i moleći na osobiti način proživjeli smo Isusove riječi: „Nazivam vas prijateljima, jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga“ (Iv 15, 15) i, druge Isusove riječi: „Vi ste prijatelji moji ako činite ono što vam zapovijedam“ (Iv, 15, 14). Nakon što su završili trogodišnji liturgijski ciklus čitanja Božje riječi na način lectio divina, u subotu, 25. siječnja 2020., za vrijeme svečane svete mise koju je predvodio mons. dr. Dražen Kutleša, biskup, i povjerio službu služitelja Božje riječi 158. Čitača Porečkog dekanata,, 21 polaznik susreta lectio divina primio je plaketu o pridruživanju Prijateljima Riječi Božje.