Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

  • Bazilika 1
  • Bazilika 2
  • Bazilika 3
  • Poreč
  • Vrata
: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)
: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)
: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12
Vatikan (IKA)

Vatikansko povjerenstvo za Covid-19 u suradnji s Papinskom akademijom za život

 

Ova se Nota sastoji od tri dijela:

A. Kontekst

B. O cjepivima

C. Smjernice za Vatikansko povjerenstvo za Covid-19

 A. Kontekst

Covid-19 pogoršava trostruku prijetnju istodobnih i međusobno povezanih kriza na zdravstvenom, gospodarskom i socio-ekološkom polju koje teško pogađaju siromašne i ranjive. Na našem putu prema pravednom oporavku, moramo osigurati da trenutni odgovori na krize postanu temeljni koraci prema pravednijem društvu, s inkluzivnim i međusobno povezanim sustavima. Poduzeti akcije koje predstavljaju spreman odgovor na pandemiju, imajući na umu i njezine dugoročne učinke, ključno je za globalno “ozdravljenje” i obnovu. Ako, naime, ti odgovori budu ograničeni samo na organizacijsku i operativnu razinu, a da se ne istraži sve ono što je dovelo do trenutnih poteškoća te tako svi postanemo spremni na stvarno obraćenje, nikada neće doći do onih dubokih društvenih i planetarnih promjena koje su nam tako hitne (usp. Fratelli tutti, 7). Razne intervencije Vatikanskog povjerenstva za Covid-19 (u nastavku “Povjerenstvo”), koje je papa Franjo osnovao kao kvalificiran i spreman odgovor na pandemiju, a i ova Nota koja se posebno bavi pitanjem cjepiva protiv Covida-19 vode se tom logikom.

 

Apostolska pokorničarna Dekreton (Prot. br. 866/20/I,  8. prosinca 2020.) dodjeljuje dar posebnih potpunih oprosta povodom Godine svetog Josipa koju je papa Franjo najavio prigodom proslave 150. obljetnice proglašenja svetog Josipa zaštitnikom sveopće Crkve.

Potpuni oprost podjeljuje se pod uobičajenim uvjetima (sakramentalna ispovijed, euharistijska pričest i molitva na nakane Svetoga Oca) vjernicima koji, dušom odijeljenom od svakoga grijeha, budu sudjelovali u Godini svetoga Josipa u prigodama i na načine koje naznačuje  Apostolska pokorničarna.

1. Sveti Josip, autentični čovjek vjere, poziva nas da ponovno otkrijemo sinovski odnos s Ocem, obnovimo vjernost molitvi, prignemo uho i odgovorimo s dubokim raspoznavanjem na Božju volju. Podjeljuje se potpuni oprost onima koji će barem 30 minuta provesti u razmatranju molitve Očenaš ili, pak, sudjelovati na duhovnoj obnovi u trajanju od najmanje jednoga dana, koja uključuje jedno razmatranje o svetom Josipu.

2. Evanđelje pripisuje svetom Josipu atribut „muž pravedan“ (usp. Mt 1, 19). On, kao onaj koji je čuvar „intimne tajne koja se nalazi u dubini srca i duše“, pohranitelj je otajstva Božjih, a samim time i idealan zaštitnik unutarnjeg područja, koji nas potiče da ponovno otkrijemo vrijednost šutnje, razboritosti i odanosti u ispunjavanju svojih dužnosti. Vrlina pravednosti koju je Josip primjereno vršio očituje se u potpunom poštivanju Božjeg zakona, koji je zakon milosrđa, „jer upravo Božje milosrđe donosi istinsku pravdu do ispunjenja“. Stoga će oni koji, po primjeru svetoga Josipa, učine neko djelo tjelesnog ili duhovnog milosrđa moći također zadobiti dar potpunog oprosta.

3. Glavni je vid Josipova poziva bio taj da je bio čuvar Svete nazaretske obitelji, zaručnik Blažene Djevice Marije i Isusov zakoniti otac. Kako bi se sve kršćanske obitelji potaknulo da stvore isto ozračje prisnog zajedništva, ljubavi i molitve koje se živjelo u Svetoj obitelji, potpuni oprost se zadobiva za moljenje svete krunice u obitelji koju mole zaručnici.

4. Sluga Božji Pio XII., 1. svibnja 1955., ustanovio je blagdan svetog Josipa Radnika, „s namjerom da svi prepoznaju dostojanstvo rada i da to nadahne društveni život i zakone, koji će biti temeljeni na poštenoj raspodjela prava i dužnosti“. Stoga će potpuni oprost moći zadobiti svi koji budu svakodnevno povjeravali svoj rad zaštiti svetoga Josipa te svaki vjernik koji u molitvi zazove zagovor Tesara iz Nazareta, da oni koji traže posao pronađu zaposlenje i da rad sviju bude dostojanstveniji.

  1. Na pragu nove godine, srdačno pozdravljam šefove država i vlada, voditelje međunarodnih organizacija, duhovne vođei sljedbenike različitih religija te muškarce i žene dobre volje. Svima upućujem najbolje želje da ova godina omogući čovječanstvu napredovati na putu bratstva, pravde i mira između pojedinaca, zajednica, naroda i država.

Godinu 2020. obilježila je velika zdravstvena kriza Covid-19, koja je postala globalni fenomen kojim su zahvaćeni mnogi sektori dodatno pogoršavši duboko međusobno povezane krize kao što su klimatska, prehrambena, ekonomska i migracijska i prouzročivši velike patnje i nevolje. U mislima su mi prije svega svi oni koji su izgubili članove obitelji ili drage osobe i sve koji su ostali bez posla. Posebno želim spomenuti liječnike i medicinske sestre i tehničare, farmaceute, znanstvenike, volontere, kapelane i osoblje bolnica i zdravstvenih centara. Oni su ulagali i nastavljaju ulagati silne napore i podnositi velike žrtve samo kako bi bili uz bolesnike, ublažili im patnje ili spasili im život, neke je od njih to čak stajalo života. Odajući počast tim osobama, ponavljam svoj apel političkim čelnicima i privatnom sektoru da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi se osigurao pristup cjepivima protiv Covid-19 i osnovnim tehnologijama potrebnim za zbrinjavanje bolesnih, siromašnih i onih koji su najugroženiji[1].

Žalosno je konstatirati da su, uz brojna svjedočanstva ljubavi i solidarnosti, ponovno uzeli maha različiti oblici nacionalizma, rasizma i ksenofobije, kao i ratovi i sukobi koji sa sobom nose smrt i razaranje.

Ti i drugi događaji koji su obilježili put čovječanstva u godini koja je za nama naučili su nas koliko je važno brinuti jedni za druge i za stvoreni svijet kako bismo izgradili društvo utemeljeno na bratskim odnosima. Zbog toga sam za ovogodišnju Poruku izabrao temu: Kultura skrbi kao put do mira. Kultura skrbi kao način borbe protiv kulture ravnodušnosti, odbacivanja i sukoba koja je danas tako dominantna.

pomoziRazoran potres koji je danas pogodio Petrinju, Sisak i okolna mjesta odnio je ljudske živote i za sobom ostavio ruševine i strah. U godini koja nas i na samom kraju, i kao pojedince,  i kao društvo u cjelini, stavlja na kušnje, još jednom se nalazimo u situaciji kada je najvažnije pružiti podršku, posvjedočiti solidarnost i konkretno pomoći.

Hrvatski Caritas i u ovoj zahtjevnoj situaciji poziva na djelatnu ljubav i solidarnost sa stradalnicima u Petrinji, Sisku i okolici, zahvaljujući ujedno svima koji su već dosad velikodušno ponudili staviti sebe, svoje smještajne mogućnosti i materijalna dobra na raspolaganje postradalima.

Tijekom sutrašnjeg dana Hrvatski će Caritas iz Interventnog fonda poslat će novčanu pomoć za žurno zbrinjavanje i potrebe stradalnika na račun Caritasa Sisačke biskupije. Na raspolaganje biskupijskom su caritasu već su stavljeni kreveti, šator, deke i  vreće za spavanje.

Novčana putem Hrvatskog Caritasa stradalima na potresom pogođenom području može se uplatiti na:

  • Hrvatski Caritas, Ksaverska cesta 12a, Zagreb, kod PBZ (Privredna banka Zagreb);

IBAN: HR0523400091100080340, poziv na broj 12-20.

Za uplate iz inozemstva SWIFT/BIC: PBZGHR2X.

  • Donacijski telefon Hrvatskog Caritasa: 060 9010 (6,25kn, PDV uključen)

APOSTOLSKI UPRAVITELJ POREČKE I PULSKE BISKUPIJE, NADBISKUP KOADJUTOR SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE DRAŽEN KUTLEŠA

 

Svečanu misu polnoćku u porečkoj katedrali, u četvrtak, 24. prosinca predvodio je apostolski upravitelj Porečke i Pulske biskupije, nadbiskup koadjutor Splitsko-makarske nadbiskupije Dražen Kutleša uz koncelebraciju kancelara biskupije mons. Sergija Jelenića, katedralnog župnika preč. Milana Zgrablića i vikara katedralne župe vlč. Janeza Barboriča te uz asistenciju đakona Jurice Vekića.

Mons. Kutleša je u prigodnoj homiliji istaknuo kako u prikazu Isusova rođenja postoje likovi koji su ga prepoznali i prihvatili, poput pastira, te oni koji ga, unatoč svojoj naobrazbi i informiranosti, ne htjedoše prihvatiti. Na nama je da se zapitamo kojoj mi skupini pripadamo, na svakako trebamo moliti da ga znamo prepoznati. Poradi popisa stanovništva kojeg je, za potrebe fiskalnih i vojnih evidencija naredio car August, upravo u vrijeme Isusova rođenja, veliko je mnoštvo naroda tada bilo na putu. Marija i Josip su krenuli, s pouzdanjem u Boga, sigurni da će ih on dovesti na pravo mjesto. Njih tada, kao i nas danas, Bog vodi prema mjestu gdje nas čeka naš blagoslov. To često zna biti na mjestima gdje bismo najmanje očekivali, no Bog ima plan za svakoga od nas, i blagoslov nas čeka na mjestu kamo možda i ne želimo poći. U vrijeme Isusova rođenja narod je očekivao kralja, on je došao, ali ne kako su ga oni očekivali, već pod obličjem malenoga djeteta koje se rađa u štali, među životinjama, jer ga ljudi ne htjedoše prihvatiti, rekao je propovjednik.

Pozvani smo biti ponizni jer samo tako možemo prihvatiti i prepoznati Boga, naglasio je mons. Kutleša. Samo ponizan čovjek može tražiti oproštenje, jer samo u poniznosti možemo vidjeti što u nama nije dobro. Danas su ljudi mahom odgajani za oholost, svi žele biti važni i na prvim mjestima, no mi kao kršćani trebamo nastojati biti ponizni, samo ćemo s takvim stavom moći prepoznati potrebu bližnjega i pomoći mu. Dobrotom i poniznošću mijenjamo sebe, a onda i druge oko sebe, naglasio je nadbiskup Kutleša te zaključio svima poželjevši sretan i blagoslovljen Božić.

Mons. Kutleša je na kraju mise, prije završnog blagoslova pročitao proglas Jubilejske godine svetog Josipa. Riječ je izvanrednom crkvenom jubileju od 8. prosinca 2020. do 8. prosinca 2021. Proglašen je apostolskim pismom pape Franje »Patris corde« (Očinskim srcem) o 150. godišnjici proglašenja sv. Josipa zaštitnikom sveopće Katoličke Crkve, odlukom »Quemadmodum Deus« pape Pia IX. 8. prosinca 1870.

Kako bi trajno povjerio Crkvu moćnoj zaštiti Isusova Čuvara, papa Franjo proglasio je da se od današnjeg dana, na slavlje obljetnice proglašenja Dekreta i na svetkovinu Bezgrešne Djevice Marije i Zaručnice Prečistoga Josipa, pa sve do 8. prosinca 2021., obilježi posebna Godina svetog Josipa, u kojoj svaki vjernik, slijedeći njegov primjer, može svakodnevno jačati svoj vjerski život u potpunom vršenju Božje volje. Tako će svi vjernici, imati mogućnost da molitvama i dobrim djelima, uz pomoć svetog Josipa, glavara nebeske Nazaretske obitelji, zadobiju utjehu i pomoć uslijed teških ljudskih i društvenih nevolja koje danas pogađaju suvremeni svijet, istaknuo je predslavitelj.

Dekretom Apostolske pokorničarne tijekom jubilejske godine omogućeno je dobivanje potpunog oprosta vjernicima, po uobičajenim uvjetima. Treći je to jubilej pape Franje, nakon Jubilejske godine milosrđa i Godine posvećenog života. Također, sv. Josip je i zaštitnik pontifikata pape Franje.

Na kraju je prigodne zahvale i čestitke uputio katedralni župnik preč. Milan Zgrablić. Misu je glazbeno animirao katedralni zbor.

Evanđeoski izvještaji o Isusovu rođenju daju nam različite životne poruke. Jedna od temeljnih poruka koju nam daje Božić jest poniznost. Prateći opis Isusova rođenja stječe se dojam da Bog čini mnoge stvari suprotno našim očekivanjima i željama. Bog nas svakim činom želi poučiti da napustimo svoja ohola očekivanja te usmjerimo svoj život i pogled na obične ljude i zabačena mjesta.

Isusa često tražimo na pogrešnim mjestima i ne nalazimo ga tamo gdje ga očekujemo. Od samog rođenja on nam daje temeljne životne poruke o vrijednosti i krhkosti ljudskog života ali isto tako izaziva u nama čuđenje činjenica da učeni i moćni vladari, pismoznanci i farizeji tu poruku ne mogu ili ne žele shvatiti. To mogu samo oni koji su ponizni kao što su Marija, Josip i pastiri.

Ljudi nas iznenađuju svojim ponašanjem, kako onda tako i danas. Ponekad smo čak ogorčeni i razočarani zbog nekih ljudi i događaja koji se pletu oko Isusova rođenja. Bog nije iznenađen niti se ljuti jer nas dobro poznaje. Sve se to uklapa u njegov božanski plan kako bi Isusa, Mariju, Josipa i sve nas doveo na mjesto kako njihova tako i našeg blagoslova.Kakvo god zlo netko namjerava učiniti, pa bio on i car, Bog sve može usmjeriti na dobro.

U poniznosti shvaćamo da se naš život ne tiče samo nas nego da smo dio nečega daleko većega i uzvišenijega. Baš kao što su se milijuni pokrenuli prilikom Isusovog rođenja, tako smo i mi dio uzvišenog Božjeg plana koji uključuje danas milijarde ljudi, bezbroj drugih koji su živjeli i druge koji će živjeti u budućnosti.Bog vidi cjelovitu sliku, ali nijedan mali detalj mu ne izmiče. I u tome je bit poniznosti. Poniznost nam posviješćuje da smo i sami dio nečeg daleko većeg od onog što mislimo.

Sv. Josip -  Kreativno hrabri Otac

Iz Apostolskog pisma pape Franje Patris corde

Ako je prva faza bilo kojeg istinskog unutarnjeg ozdravljenja prihvaćanje osobne povijesti te prihvaćanje stvari koje nismo željeli, onda njima treba dodati još jednu bitnu značajku: kreativnu hrabrost. Pojavljuje se posebno kad se naiđe na poteškoće. Odnosno, suočeni s poteškoćama, možemo ili odustati i otići, ili se nekako suočiti s njima. Povremene poteškoće donose nam resurse za koje nismo ni mislili da ih imamo.

Čitajući Evanđelja o Isusovu djetinjstvu, često se pitamo zašto Bog nije intervenirao na izravniji i jasniji način. No, Bog djeluje kroz događaje i ljude. Josip je čovjek izabran od Boga, preko kojega se Bog brine o počecima povijesti otkupljenja. On je pravo „čudo“ kojim Bog spašava Dijete i njegovu majku. Nebo intervenira s povjerenjem u kreativnu hrabrost ovog čovjeka koji, stigavši u Betlehem i ne pronašavši smještaj u kojem Marija može roditi, uređuje staju i preuređuje ju, tako da ona postane što je više moguće mjesto dobrodošlice Sinu Božjem koji dolazi na svijet (usp. Lk 2, 6 – 7). Suočen s neposrednom opasnošću Heroda, koji želi ubiti Dijete, još jednom je u snu Josip upozoren braniti Dijete, a usred noći organizira bijeg za Egipat (usp. Mt 2, 13 – 14).

Pri površnom čitanju ovih priča može se steći dojam da je svijet u milosti i nemilosti snažnih i moćnih, ali „dobra vijest“ Evanđelja leži u pokazivanju kako, unatoč bahatosti i nasilju zemaljskih vladara, Bog uvijek pronalazi način da izvrši svoj plan spasenja. Čak se i naš život ponekad čini kao da je prepušten na milost i nemilost moćnika, ali Evanđelje nam govori da ga Bog uvijek uspije spasiti pod uvjetom da koristimo istu kreativnu hrabrost kao tesar iz Nazareta, koji zna kako problem preobraziti u mogućnost pouzdajući se uvijek najprije u božansku providnost.

Ako se ponekad čini da nam Bog ne pomaže, to ne znači da nas je napustio, već da nam vjeruje, da budemo kreativni i da sami pronalazimo rješenja.

To je ista kreativna hrabrost koju su pokazali prijatelji paralitičara koji su ga, da bi ga predstavili Isusu, spustili s krova (usp. Lk 5, 17 – 26). Teškoća nije zaustavila odvažnost i tvrdoglavost tih prijatelja. Bili su uvjereni da Isus može izliječiti bolesnika i „budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crjepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. Vidjevši njihovu vjeru reče on: Čovječe, otpušteni su ti grijesi!“ (r. 19 – 20). Isus prepoznaje kreativnu vjeru s kojom ti ljudi pokušavaju dovesti k njemu svoga bolesnog prijatelja.

Evanđelje nam ne govori koliko su dugo Marija, Josip i Dijete ostali u Egiptu. Ali sigurno su morali jesti, pronaći dom, posao. Ne treba puno mašte da se popune detalji koji nedostaju. Sveta obitelj morala se suočiti s konkretnim problemima poput svih ostalih obitelji, poput mnoge naše braće migranata koji i danas riskiraju svoje živote da bi izbjegli nesreću i glad. U tom smislu vjerujem da je sveti Josip doista poseban zaštitnik onih koji moraju napustiti svoju zemlju zbog ratova, mržnje, progona i bijede.

Na kraju svake priče koja Josipa vidi kao glavnog junaka, Evanđelje napominje da ustaje, vodi Dijete i majku sa sobom i čini ono što mu je Bog zapovjedio (usp. Mt 1, 24; 2, 14.21). Doista, Isus i Marija, njegova majka, najdragocjenije su blago naše vjere.

U božanskom planu spasenja Sin je nerazdvojiv od Majke Marije, od one koja je „koračala naprijed u hodu vjere te je svoju sjedinjenost sa Sinom vjerno održala sve do križa“.

Uvijek se moramo zapitati štitimo li i mi svom snagom Isusa i Mariju, koji su tajanstveno povjereni našoj odgovornosti, brizi i skrbništvu. Sin Svemogućega došao je na svijet u velikoj ranjivosti. Njega je Josip trebao braniti, štititi, čuvati, odgajati. Bog vjeruje ovom čovjeku, kao i Marija, koja u Josipu pronalazi onoga koji ne samo da joj želi spasiti život, već će uvijek ostati uz nju i Dijete. U tom smislu, sveti Josip ne može ne biti Čuvar Crkve, jer je Crkva produljenje Kristova Tijela u povijesti, kao što se i Marijino majčinstvo odražava na majčinstvo Crkve. Josip, nastavljajući štititi Crkvu, nastavlja štititi Dijete i njegovu Majku, a i mi ljubeći Crkvu, ljubimo Dijete i njegovu Majku.

Ovo Dijete je ono koje će reći: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25, 40). Prema tomu, svaki siromah, potrebiti, onaj koji pati ili umire, svaki stranac, svaki zatvorenik, svaka nemoćna osoba je „dijete“ koje Josip nastavlja štititi. Zbog toga se sveti Josip zaziva kao zaštitnik nesretnika, potrebitih, prognanika, nevoljnika, siromaha i umirućih. Prema tomu, Crkva ne može ne pokazati posebnu ljubav prema našoj najmanjoj braći i sestrama, jer je Isus pokazivao osobitu brigu za njih i osobno se poistovjećivao s njima. Od svetog Josipa moramo naučiti tu istu brigu i odgovornost. Moramo naučiti voljeti dijete i njegovu majku, voljeti sakramente i milosrđe, voljeti Crkvu i siromašne. Svaka od tih stvarnosti uvijek je dijete i njegova majka.

 

Copyright © Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč - Sva prava pridržana.

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.