Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Katedrala Poreč

: Ja sam vrata, govori Gospodin, tko kroz međe uđe, spasit će se; ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. (Usp. Iv 10, 9)
: "Ja sam svjetlo svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." - Ivan 8,12
: Neka ti srce bude posudica koju ćeš uvijek napuniti na izvoru Božje ljubavi! (sv. Katarina Sijenska)

Središnje svečano misno slavlje o svetkovini Uznesenja Blažene Djevice Marije, u utorak, 15. kolovoza 2017., u porečkoj prvostolnici predvodio je porečki i pulski ordinarij mons. Dražen Kutleša u suslavlju s katedralnim župnikom preč. Milanom Zgrablićem i drugim svećenicima.

Preč. Zgrablić je na početku izrazio dobrodošlicu svim okupljenima, a s obzirom na nazočnost velikog broja gostiju koji svoj odmor provode u Poreču prigodnu dobrodošlicu izrekao je na talijanskom te njemačkom jeziku.

 

 

O Bezgrešna Djevice, Majko Božja i Majko ljudi. Vjerujemo sa svom gorljivošću naše vjere u Tvoje preslavno uznesenje dušom i tijelom u Nebo, gdje su te svi zborovi anđela i sve čete svetaca pozdravile kao Kraljicu; i mi se združujemo s njima te hvalimo i slavimo Gospodina koji te je uzvisio nad sve druge čiste stvorove,  da Ti prikažemo zanos svoje pobožnosti i ljubavi. Zdravo Marijo. Znamo da se tvoj pogled koji je majčinski milovao ponizno i trpeće čovještvo Isusovo na zemlji zasićuje u Nebu gledanjem slave nestvorene Mudrosti. Radosna je tvoja duša dok motri licem u lice Presveto Trojstvo a srce Ti podrhtava od prevelike nježnosti; i mi bijedni grešnici kojima tijelo otežava polet duše, molimo te da  očistiš naša osjetila da naučimo već ovdje na zemlji uživati Boga, samoga Boga, u čaru stvorenja. Zdravo Marijo...

Uzdamo se da se tvoje milostive oči obraćaju na naše bijede i tjeskobe, naše borbe i slabosti; da se tvoje usne smješkaju našim radostima i našim pobjedama; da čuješ Isusov glas koji Ti govori o svakome od nas kao nekoć svome ljubljenom me učeniku: Evo Ti sina; i mi koji te zazivamo kao našu Majku, mi te uzimamo kao voditeljicu, snagu i utjehu u našem smrtnom životu. Zdravo Marijo...

Čvrsto vjerujemo da će se Tvoje oči koje su plakale na zemlji natopljenoj Isusovom krvlju, opet obazreti na ovaj svijet razdiran ratovima, progonstvima i zatiranjima pravednih i slabih. I mi u tami ove suzne doline očekujemo od Tvoga nebeskog svijetla i od Tvoje slatke dobrote olakšanje bolima naših srdaca, kušnjama Crkve i naše domovine. Zdravo Marijo. Vjerujemo napokon, da si Ti u slavi u kojoj kraljuješ, odjevena suncem i okrunjena zvijezdama, radost i veselje svih anđela i svih svetaca; i mi na ovoj zemlji kojom prolazimo kao putnici, ojačani vjerom u buduće uskrsnuće, gledamo prema Tebi, našem životu, našem milju, našem ufanju; privuci nas blagim svojim glasom da nam pokažeš jednoga dana, poslije ovoga progonstva Isusa, blagoslovljeni plod utrobe Tvoje, o blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo. Zdravo Marijo...

Papa Pijo XII

 

Crkva je od prvih vremena vjerovala u Marijino uznesenje dušom i tijelom na Nebo, ali je tek Papa Pio XII. 1950. proglasio tu dogmu vjere. Presveta Djevica Marija, pošto je ispunila tijek svog zemaljskog života, bi dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, gdje već sudjeluje u slavi Uskrsnuća svoga Sina, anticipirajući uskrsnuće svih udova njegova Tijela. Marija je slika i prvina Crkve koja isčekuje potpuno ostvarenje svih Isusovih obećanja.

 

Na blagdan Gospe od Anđela, 2. kolovoza 2017. večernja sveta misal slavit će se u crkvi Gospe od Anđela u Poreču s početkom u 19,00 sati.

 

Blagdan Gospe od Anđela, kada se franjevci spominju obraćenja sv. Franje koje se dogodilo godine 1208. u Porcijunkuli, postao je važnim trenutkom pomirbe za vjernike da poput Franje mogu doživjeti Gospodinovo milosrđe.

Najljepši se pogled na Porcijunkulu pruža iz Asiza, s Trga sv. Klare. Pred vama se otvara velika i široka duga dolina, plodna Umbrija. I tu, pod Asizom, u srcu mjestanca, koje po njoj nosi svoje ime Santa Maria degli Angeli – Sveta Marija Anđeoska, diže se velebna bazilika. Podignuta je po želji svetoga pape Pija V., prije dominikanca, da pod Vignolinom kupolom (mlađom sestrom one Michelangelove) zakrili najdražu Franjinu crkvicu. Bazilika je građena između 1569. i 1679. godine. Papa sv. Pijo X. podiže je na čast papinske bazilike s naslovom: «Majka i Glava svih crkava Franjevačkoga reda.» Uputite li se s Trga sv. Klare, stići ćete onamo laganim hodom za tri četvrt sata (3-4 km).

Slavimo danas svetkovinu Tijelova, to jest svetkovinu Tijela i Krvi Gospodinove, časteći njegovu prisutnost u euharistijskim prilikama. U današnjem evanđeoskom odlomku čitamo njegove vrlo jasne izjave kojima svjedoči da je njegovo tijelo istinski kruh za život svijeta, kruh koji je s neba sišao. Njegovo tijelo je kruh stvarniji i hranjiviji od mane kojom se je židovski narod hranio u pustinji. Mana je bila samo pralik, samo nagovještaj ove otajstvene hrane njegova tijela koju nam je sam ostavio na posljednjoj večeri. No kad nam je ostavio tijelo kao kruh, onda je doista mislio da je ono stvarna hrana i pozvao je one koji vjeruju u njega da ga blaguju. Stoga, kako veli i sveti Augustin svojim vjernicima, blagovanje njegova tijela i krvi nije i ne bi smjelo biti formalno, izvanjsko, nego posjeduje sakramentalnu snagu. Doista je važno blagovati ga duhovno, to jest s vjerom, jer se radi o nebeskom kruhu, te on drži da se Gospodinove riječi o blagovanju kruha koji silazi s neba na to odnose: „To se odnosi na sakramentalnu snagu, a ne na izvanjski oblik, na onoga tko jede na unutarnji način, a ne na izvanjski, tko jede u srce, a ne samo grize zubima.“

Sveti Antun Padovanski rodio se u Lisabonu u plemićkoj obitelji, oko 1195., i na krštenju je dobio ime Fernando. Stupio je među kanonike koji su opsluživali monaško pravilo svetog Augustina, najprije u samostanu Sv. Vincenta u Lisabonu a potom u samostanu Svetog križa u Coimbri, čuvenom kulturnom središtu Portugala. Posvetio se sa zanimanjem i žarom proučavanju Biblije i crkvenih otaca, stekavši potrebno teološko znanje koje je plodonosno primjenjivao u svom poučavanju i propovijedanju.