Ispis

Sv. Eleuterije porečkiSV. ELEUTERIJE POREČKI ĐAKON I MUČENIK

 

U Poreču je u zadnjim desetljećima 2. stoljeća živjela mala kršćanska zajednica kojoj je predsjedao biskup Mavro (Maurus). Uz njega su bili i drugi službenici crkve: đakoni, lektori, akolite. Ne znamo točno koje godine, ali svakako u doba najtežih progona, dakle prije 305. godine  pogubljen je sav porečki kler s biskupom Mavrom na čelu, a i neki laici. U tu skupinu porečkih mučenika uz sv. Mavra spominju se klerici sv. Eleuterije, sv. Projekt, sv. Akolita i sv. Dimitrije i Julijan za koje se ne zna da li su bili klerici ili laici.

Povijesne isprave svjedoče da se tijelo sv. Mavra nalazi u porečkoj katedrali – bazilici otkako je u IV. Stoljeću preneseno iz starokršćanskog groblja koje je bilo izvan gradskih zidina. Pavao Deperis krajem XIX. st. otkopao je temelje pet tzv. baziličica, to jest nadgrobnih spomen – kapelica, što svjedoči o većem broju porečkih mučenika. Starinski dokumenti jednu od kapelica označuju izričitim imenom sv. Eleuterija, a o prijenosu mučeničkih kostiju u gradske crkve svjedoči zapis kamene ploče iz IV. stoljeća (sada se ta ploča nalazi na južnom zidu bazilike). Ta je ploča pronađena 1847. godine. Ne znajući za njezin sadržaj, kao ni za mučeničke spomen – kapele na ranokršćanskom groblju, u srednjem vijeku došlo je do toga da se zaboravilo da sv. Mauro i ostali – mučenici domaće Crkve, pa su sv. Mavra slavili kao svetog monaha, mučenika iz Afrike, čiji je spomedan  22. studenog, dok je spomendan sv. Mavra porečkog uvijek 21. studenog, kako donose to drevni kalendari. No, zbog spomenutog neznanja u porečkoj su se crkvi na dan 21. studenog čita brevijar lekcije Mavra, afričkog opata. Isto tako u porečkoj su se crkvi dugo vremena na gôd sv. Eleuterija, 18. travnja,  čitali životopis sv. Eleuterija „Ilirskog“. Štoviše, budući da je Sv. Eleuterije „Ilirski“ bio biskup, dodano je biskupstvo i sv. Eleuteriju porečkom. Na baldahinu biskupa Otona u Eufrazijevoj bazilici iz 1277. Sv. Eleuterije je prikazan u biskupskom ornatu.

Relikvije sv. Maura i sv. Eleuterija su bile ukradene i odnese u Genovu 1354. godine nakon osvajanja grada sa strane Genovljana. Zapovjednik genovskog brodovlja Paganino D`Oria odnio je sa sobom u Genovu kosti sv. Maura i sv. Eleuterija koje je godine 1247. porečki biskup Pagano stavio u zajednički mramorni sarkofag. Te su se relikvije čuvale u Genovi u opatijskoj crkvi sv. Mateja sve dok ih nije 1934. godine obitelj D`Oria vratila porečkoj bazilici.

Crkva svetog Eleuterija porečkog mučenika  i oltarna pala s likom sv. Eleuterija

Crkva sv. Eleuterija izgrađena je u XII. stoljeću na mjestu starijega prvokršćanskoga zdanja podignutog u čast porečkog mučenika Eleutenja. Starije zdanje spominje se 1183. godine. Iz temelja je podignuta 1488., a obnavljana je 1845., 1929. 1977. I 2020. godine. Na pročelju ima preslicu s jednim oknom i manjim zvonom. Oltar je crkve mramorni sa svetohraništem i palom s prikazom Blažene Djevice Malje s Djetetom, sv. Nikolom biskupom i sv. Eleuterjem. Sv. Eleuterije prikazan je na desnoj strani formata u poluklečećem stavu, s ispruženom desnom nogom, oslonjemom na nježni oblačić. Odjeven je u dugačku albu i bogato dekorirau dalmatiku. Tijelo mu je izvijeno u patetičkoj pozi, ruku sklopljenih na molitvu i glave blago okrenute prema Bogorodici. Pored svečeve desne noge lebdi anđeo raširenih ruku s palminom grančicom i ružinim vjenčićem.

Oltarna pala djelo je Giseppea Camerata (Venecija 1676. – 1762.).

Sv. Eleuterije porečki