Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

Obraćenje i Božja strpljivost

Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.« Nato im pripovjedi ovu prispodobu: »Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ‘Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ‘Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’« Lk 13, 1 – 9

Svaki puta kada Isus nastoji osloboditi ljude, pojavljuju se oni koji su protiv tog procesa oslobođenja. O tome nam govori današnji Lukin ulomak – događaj je to kojega nalazimo samo kod njega.

Piše evanđelista: „Upravo u taj čas“ U koji to čas? Isus je rekao mnoštvu: „Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo?“ (Lk 12,54). Isus nastoji oslobodit narod od utjecaja i nauka pismoznanaca i farizeja. Oni su religiozna vlast koja određuje ono što narod treba vjerovati, kako treba vjerovati te kako sve to prakticirati.

Isus, dakle, poziva ljude da odrastu u zrele osobe koje razmišljaju vlastitom glavom i stoje na vlastitim nogama. Za religioznu vlast – to je nedopustivo – budući da ta vlast nastoji ljude držati pod kontrolom ponašajući se prema njima kao prema nedoraslima. I evo nam reakcije na Isusovo nastojanje: „dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima“ U Isusovo vrijeme reći „Galilejac“ nije samo označavalo određeno geografsko područje. „Galilejac“ znači „revolucionar“ te označuje zelote, teroriste onoga doba. Sjetimo se samo velike pobune Jude Galilejca koju nalazimo u Djelima apostolskim. Dakle, „javiše mu što se dogodilo s Galilejcima“ – Isus je Galilejac – „kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava.“

Dok Isus nastoji osloboditi narod od utjecaja religiozne vlasti, stižu mu prijetnje u pravom mafijaškom stilu: „Pazi se, Galilejče, kod nas takvi loše završavaju!“

A Isusova reakcija? Ne samo da se ne boji nego prelazi u napad: „Isus im odgovori: Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca?“ Isus negira ustaljeno mišljenje da Bog kažnjava one koji su sagriješili. „Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite“ to jest ako ne promijenite vlastiti život. Naime, u evanđelju obraćenje znači staviti dobro drugoga kao temeljnu vrijednost vlastita postojanja. I nastavlja: „svi ćete slično propasti!“ Drugim riječima, Isus kaže: „Pazite! Vi ćete biti ti – ukoliko se ne obratite – koji će propasti“. Ne samo to. Do sada je naveo jedan opći primjer s Galilejcima. Sada se nalazi u Jeruzalemu te upravo govori o tom gradu.

„Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu“ – Siloam je jeruzalemska četvrt u kojoj se i danas vide ostaci te kule – „i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca?“ Dok se prvi primjer odnosio na Galilejce, ovaj se, pak odnosi na Jeruzalem.

„Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti.“ Isus potvrđuje već rečeno. Isus, dakle, kategorički isključuje božansku kaznu te ih ponovno poziva na obraćenje. Isus, zatim, proširuje temu koja je jedna vrsta odgovora upućena Ivanu Krstitelju koji bijaše zadnji nasljednik tradicije koja je Boga vidjela kao onoga koji kažnjava grešnike. Podsjećamo, Ivan je rekao: „Svako stablo koje ne donese ploda, neka se sasiječe i u oganj baci“. Zato Isus proširuje svoj govor: „Nato im pripovjedi ovu prispodobu: Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu.“ U Starom zavjetu smokva i vinograd slika su Izraela, naroda izraelskog. „Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe“ Ivan je rekao da takvo stablo treba sasijeći i u oganj baciti. Isus se s time ne slaže. „pa reče vinogradaru: ‘Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?“

„A on mu odgovori“ – ovo Isusovo djelovanje suprotno je razarajućem djelovanju i nema veze s kažnjavanjem. A on mu odgovori: ‘Gospodaru“ – točan izraz je „Gospodine“ što označuje njegov odnos s Bogom – „ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim.“ Isusov stav pred grešnikom, osobom bez ploda, pred onima koji ne donose roda nije kažnjavajući nego oživljavajući. Isus nudi mogućnost donijeti ploda, donijeti život. Ne samo da nudi tu mogućnost nego surađuje kako bi se to ostvarilo. Isus nastavlja: „Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.“ Bog Isusa kojega nam Luka predstavlja je Bog kojemu ništa nije nemoguće. Kao što je

Luka zapisao u trenutku navještenja – „ovo je već šesti mjesec“ – govoreći o Elizabeti, Marijinoj rođakinji, „za koju su svi govorili da je sterilna“, tako i stablo koje se čini sterilnim, neplodnim, po Božjem djelovanju i u suradnji s čovjekom postaje plodan, donosi roda. Lukino poučavanje je vrlo jasno i precizno: onima koji vide suodnos između grijeha i kazne, Isus jasno, odrješito i definitivno naviješta da Božje djelovanje prema grešnicima nema veze s kaznom niti uništenjem nego ono oživljava, donosi ploda, donosi život.

PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić

Izvor: >>>