Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije
Katedrala Poreč

Dragi krizmanici

Dragi krizmaniče,

Draga krizmanice,

Eto nas na kraju našega puta pripreme na sakrament svete potvrde. Ili bi pak, možda, bilo bolje i preciznije reći: evo nas na početku novog puta koji tebe upravo očekuje. Naime, ako primanje sakramenta svete potvrde označava kraj naših susreta u isto vrijeme označava i tvoj novi put u kojem ćeš samostalno još odvažnije prihvatit ono što smo se trudili zajedno učiti i živjeti.

Danas si primio treći sakrament kršćanske inicijacije, sakrament kršćanske zrelosti. Možda se pitaš: «Isplati li se uopće rasti, biti zreo? Ne bi li bilo bolje uvijek ostati dijete?» Ili pak: «Zašto se toliko treba truditi kako bi se odraslo i postao zreo?»

Rasti znači iznutra prihvatiti napor, borbu. Zar nisi već toliko puta u sebi osjetio kao da si podijeljen u sebi samom; kao da u tebi žive dvije osobe? Jednom si se osjećao tako radostan i raspoložen – optimističan, a drugi puta bezvoljan i neraspoložen – pesimističan.

Jedno je sigurno: ovo vrijeme koje ti je poklonjeno ne smiješ živjeti, a da o njemu ne promišljaš; dalje živjeti kao da se danas tebi ništa nije dogodilo, kao da danas ništa nisi primio. Ovaj je dan za tebe izuzetno važan!

Crkva te poziva da posvetiš vrijeme svoga rasta, da posvetiš put na koji danas krećeš – povjerila ti je sakrament svete potvrde.

U nutrini svakoga od nas zasijano je jedno sjeme: Bog živi u nama i djeluje u našem životu kakao bismo dozrijevali. On, u našoj nutrini, iz dana u dan, raste tiho, ali nezaustavljivom snagom, sve dok naš život ne postane veliko stablo. No, da bi ovo sjeme raslo potrebno ga je njegovati, kao što i svaku drugu sjemenku treba njegovati i oko nje obrađivati.

Gospodin ti povjerava da budeš vrtlar svoga života. Ali ne da postaneš kukolj ili vinjaga – divlje kiselo grožđe, nego dobro stablo koje donosi mnogostruki plod, kao što nas Isus uči u prispodobama o Kraljevstvu nebeskom.

Dok ti rasteš Bog ti poklanja svoje darove. On ti daruje svoju milost. Ali od tih darova ništa neće izrasti bez tvoje suradnje, tvoga truda, tvojih napora, tvoga rada, tvoga znoja, tvoga odricanja, tvoje žrtve, tvoga zalaganja.

Želim ti još reći… oprosti mi ako malo dužim, ali je ovo naš zadnji susret u hodu prema krizmi… želim ti reći ono što mi sada navire u misli: Pitaš se: «Ma, o kakvim je to darovima riječ? A da, govorili smo na susretima o darovima Duha Svetoga, o plodovima Duha…»

Prijateljski ti kažem: ove darove i plodove sada ne možeš vidjeti, pa ti se zato možda čine uzaludnim, možeš ih čak i previdjeti ili ne primijetiti, možda samo o njima sanjariti… Ipak, najprije ti je potrebno povjerenje, vjera, zatim strpljivost da ih možeš vidjeti kako rastu. Jer svaka stvar koja raste najprije je nevidljiva, zatim malena, a s vremenom postaje sve veća i veća.

Stoga, radosno primi danas ove darove od Boga pa makar ne vidiš njihov izgled i ne razumiješ njihovo značenje. Možeš se pitati: «A što ću učiniti s ovim darovima?». Pusti ih neka rastu u dobroj zemlji tvoga vrtu, tvoga srca, pa ćeš uskoro primijetiti malu, ali čudesnu klicu, zatim, kako se iz te klice razvija malo stablo koje će najednom zamirisati čudesnim cvjetićima – a ni tada mnogo toga nećeš razumjeti. Ipak, nećeš morati dugo čekati dok ne ugledaš mnogo čudesnih plodova koje ćeš s radošću i užitkom moći kušati – jer to su prave poslastice života!

Što ti još želim reći, dragi krizmaniče, draga krizmanice? Brini se o sebi. Vodi pravu brigu o sebi. Nemoj nikada propuštati njegovati u srcu ono što te čini plemenitim, lijepim i sretnim, kako bi ljepota i sreća sjale na tvome licu. Zapamti da ništa u životu nije važnije od toga.

Dakle, hrabro, zasuči rukave i od sada živi ponosno i sretno kao kršćanin! Kreni danas nakon svoje krizme i zauzimaj se cijeli život da u tebi raste ono što si danas primio.

Završavam, zahvaljujući ti za trenutke koje smo proveli zajedno. Nadam se da ćeš se ovih naših susreta radosno sjećati. Ti si i meni mnogo poklonio. Najprije svoje povjerenje, zatim svoje osjećaje, svoj entuzijazam, svoje prijateljstvo. Nikada nemoj zaboraviti da je vjera dragocjena kao svjetlo! Želim ti da ovo svjetlo obasjava put tvoga života.

Tvoji svećenici, vjeroučitelji i animatori u pripremi na svetu potvrdu

Poreč, 21. svibnja 2017.